Review
Budući da uvijek sa velikom dozom suzdržanosti pišem o umjetnicima, glazbenicima gdje 'nisam baš previše doma', kako se to kaže, sa posebnom pozornošću slušam radove ili albume koji mi se dostave. Album Privateer samozatajnog i ne baš previše eksponiranog, ali istovremeno fantastičnog glazbenika, gitariste Tima Renwicka, ostavio je posebni pečat u mom glazbenom istraživanju.
Koliko je sve to još čudnije budući da ovaj glazbenik iza sebe ima dugogodišnju reputaciju što su zdušno koristili mnogi legendarni glazbenici i bendovi. Tim Renwick svoj zadnji instrumentalni album Privateer izdaje u vlastitom aranžmanu. Jasno je da glazbenik ili želi potpunu autonomnost i umjetničku slobodu ili ga izdavačke kuće nisu percipirale ( što mi je naprosto nevjerojatno o.a.).
Punim imenom Timothy John Pearson 'Tim' Renwick rođen je 07. kolovoza 1949. godine u Cambridge, Cambridgeshire, Engleska. Svoj glazbeni put Tim započinje 1966. godine sa nepunih sedamnaest godina. Svira u raznim bendovima poput Little Women, Wages of Sin, Junior's Eyes, The Hype, Quiver (kasnije poznati kao Sutherland Brothers & Quiver) sa kojima snima nekoliko albuma. Potom se pridružuje Gary Brookeru sa kojim snima dva albuma. Tijekom 1977.godine dolazi u Procol Harum, a u svojoj vrlo uspješnoj karijeri snimao i svirao je sa imenima kao što su: Al Stewart, Elton John, David Bowie, Mike Oldfield, Roger Waters, Eric Clapton, Pink Floyd, David Byron, Andy Gibb, Mike and the Mechanics, Paul Carrack, Claire Hamill, Joe Cocker, Nick Heyward, Dionne Warwick. Sve to samo ukazuje koliko je velika njegova glazbena širina i interes.
Iskreno, priznajem nisam previše pozornosti posvećivao njegovom radu i djelovanju. No, eto budući da me je na neki poseban način ovaj njegov instrumentalni album oduševio i podsjetio na moje nekadašnje glazbene interese, jednostavno nisam mogao ostati imun. A kako i bih, kada znam da je ovaj gitarista od 1984. pa do 2005. godine; na ovaj ili onaj način surađivao sa Pink Floydima (Rogers Watersom, David Gilmourom i na žalost sa pokojnim Wrightom), da je bio na turneji The Pros and Cons of Hitchhiking sa Watersom, 1987. bio je na turneji sa Pinkačima bez Watersa, ali sa Gilmourom, da se ga može čuti na legendarnom live albumu Delicate Sound of Thunder (1988). Već 1989. nastavlja se njegova epizoda u Pink Floyd na europskoj turneji. A budući da Floydi nikada ne zaboravljaju glazbenike koji su s njima radili 1994. ulazi u studio i sa njima snima album The Division Bell. Samo dvije godine kasnije angažira ga Richard Wright na svom solo albumu Broken China (1996), a onda, može ga se čuti i na dvostrukom live albumu P*U*L*S*E.
2005. odine ponovo se uključuje u Pink Floyd kao gitarista i basista na njihovom okupljanju za Live 8. Znajući ovo jednostavno nisam mogao ostati po strani i malo se dubioznije pozabaviti njegovom glazbom. A ta glazba, koja se nalazi na albumu Privateer jednostavno Vas nosi iz teme u temu. Da li ima bilo kakve nedoumice, naravno da nema, na albumu imamo rockerica, tex-mex sounda, country, blues, folk i pop skladbi, balada, ali i kompozicija u Floydovskom štihu, sve u svemu izvrsno i šaroliko glazbeno društvo, koje daje sve više i više razloga da je album Privateer, česti posjetitelj mojih uređaja. Ovdje bih posebno želio izdvojiti sljedeće kompozicije: Nighthawk, Gridlock, Bertholletia Excelsa, Texas Nexus,Slideaway, Open Road i Blue Monday.
PREPORUKA:
Priznajem do sada nisam previše slušao Tima Renwicka, ali njegov solo album Privateer razlog je da se to moje stajalište i navika iz korijena promijenila. Kapa dolje na raznolikosti i istoznačnosti glazbene i svake druge prezentacijske snage i izražajnosti. SUPER!!!
Mladen Lončar - Mike
