Review
Obično albume dobijem da recenziram. Ovaj sam tražio da recenziram. Jer, slučajno sam naletio na bend koji je u Münchenu, a čine ga naši ljudi. Dobro, nisu svi "naši", ali ideja je "naša"...
"Moy Avaz" osnovan je 2015. kao kruna prijateljstva između osnivača, Istrijana Borisa Boškovića i Christiana Della, koji su se upoznali u glazbenoj školi i zajedno s Dženanom Šuntićem i Vladom Cojocaruom započinju ovu vrlo zanimljivu glazbenu priču.
CD je stigao vrlo brzo i s nestrpljenjem sam ga ubacio u AB player.
Da, imao sam predrasude. Koje su se tako slatko otpuhale u prvih pet taktova CD-a. Ne mogu ja vama sada pisati o pjesmama, je li ova ovakva ili onakva. Mogu vam pisati o doživljaju. A to je da sam baš ostao – paf. Što reče jedan, ljudi su napravili vlastitu nišu i popunili svaki kutak iste. Svirka je virtuozna i vidi se da su je radili ljudi koji imaju svoje instrumente u malom prstu. Tempo, dinamika i aranžmani pjesama niti jednog vas trenutka neće odvući u dosadu nego ćete se baš nauživati nečega novog i tako iskrenog što možete pronaći u glazbi Moy Avaza. Od uvodne "Amarize" do završne "Instagram Beaches". Moj osobni favorit je "Te Sonuvam".
Uvijek imam pitanje je li danas moguće napraviti nešto novo, originalno. Moy Avaz su u tome definitivno uspjeli. Ovakva kombinacija jazza, fusiona, latina i sevdaha naprosto je fenomenalna. Cijenim jazz. Volim sevdah. Ali ne u toj mjeri da bih aktivno slušao to sat vremena.
Moy Avaz vas tako vješto uvuče u svoju mrežu da se odmah zamislim u kavani s kockastim stolnjacima i dečićem rakije. Posebno cijenim njihov rad jer i sam sam glazbenik u Münchenu i znam koliko je teško skupiti dva a kamoli četiri čovjeka te imati bend i snimiti album.
Album sadrži devet pjesama i sniman je u Münchenu u vlastitoj produkciji, miks i mastering potpisuje Alen Spada iz Pule .
Šteta da dok je Kusturica radio svoje najbolje filmove nije bilo Moy Avaza. A vi definitivno posjetite njihove stranice i poslušajte ono što rade.
Dejan Đukić
/
