Review
Počesto se zna reći kako je s osmim albumom Beatlesa, "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", rock postao umjetnost. Možemo do iznemoglosti diskutirati koliko je takva tvrdnja tek zgodna igra riječi, a koliko je uistinu utemeljena, no svakako nije daleko od istine. Svakim novim albumom podižući letvicu ne samo u čisto stvaralačkom, već i u produkcijskom segmentu, The Beatles su sebi natovarili i sve veća očekivanja, oduzevši sebi pravo na kiks. Takav status im je, gledano s pozitivnije strane, donio i sve šire aspekte multimedijalnosti (mada su filmove snimali još od "A Hard Day's Night"), pa su se nakon epohalnog, psihodelički konceptualnog "Sgt. Peppera...", a prije konkretne ideje što i kako uobličiti u sljedeći regularni album, odlučili, snimiti kraći TV-film, uz neizostavan pripadajući mu soundtrack.
"Magical Mystery Tour" je, zapravo, McCartneyjeva zamisao, jednosatni TV-film osmišljen kao niz "magičnih" avantura skupine "običnih" ljudi na putovanju turističkim autobusom, inspiriran djelima Kena Keseyja. Film je završio neslavno, a kaotična produkcija najčešće se objašnjavala prazninom koja je nastala smrću dugogodišnjeg menadžera benda, Briana Epsteina u kolovozu te godine. I dok je film, bez obzira na razloge, postao svojevrsni opskurni mini-kult, soundtrack je dobio mnogo bolji tretman. No, problem je nastao zbog premalo materijala za jednu regularnu ploču (samo šest pjesama od ukupno devetnaest minuta). Dvostruki EP izdan u Britaniji pokazao se nepraktičnim rješenjem, pa je američko izdanje, na kojem su pjesmama s "Magical Mystery Tour" dodani singlovi i B-strane iz tekuće godine, postalo standard potvrđen prvim CD izdanjem iz 1987. te konačno najnovijim remasteriranim paketom. Time je ovaj i ovakav "Magical Mystery Tour" jedino američko izdanje Beatlesa koje je postalo dijelom službenog kataloga grupe.
Kao svojevrsno kompilacijsko ostvarenje, diskografski nastavak "Sgt. Peppera..." nije ni izbliza tako kompaktan ili konceptualan, no ono što je najbitnije itekako je osjetno – razvoj iskaza Beatlesa nije ni na trenutak skrenuo u kakav bespotreban rukavac. Šest pjesama iz filma, koje inače čine A stranu vinila, zajedno predstavljaju vrlo zanimljivu psihodeličnu pop slagalicu, sasvim primjerenu za nadomjestak svom dičnom prethodniku. Primjerice, "The Fool on the Hill" jedan je od vrhunaca McCartneyjeva rukopisa i jedna od ponajboljih pjesama ukupne pjesmarice benda, a "I Am the Walrus" predstavlja Lennona u dopadljivo razmahanom izdanju s tekstom u najboljoj psihodeličnoj tradiciji. Harrison se predstavio lijenom, vijugavom "Blue Jay Way", koja kao da je sama pod teškim opijatima, a preostala "punokrvna" pjesma, "Your Mother Should Know" (albumski intro "Magical Mystery Tour" i instrumental "Flying" više služe kao poveznice među pjesmama, nego što su pjesme u punom smislu) još je jedan McCartneyjev pop draguljčić kao, naizgled kontradiktorno, idealno naslanjanje na manje konvencionalne pasaže ostalih Beatles-autora.
Ako je tih šest pjesama zgodna, razigrana cjelina, B strana, odnosno, preostalih pet pjesama, fenomenalna su nadogradnja. "Strawberry Fields Forever" mi je osobno najčešća najdraža pjesma Beatlesa (kažem, najčešća, jer jako mi je, jako teško kategorički označiti samu jednu njihovu pjesmu najboljom!) i Lennon u punom autorskom sjaju – predivno srastanje psihodelije, pop melodije i artističkih rock manira, kakvo samo on zna posložiti. "Penny Lane", s kojom dijeli jedan od najboljih singlova ikad i igdje objavljenih, McCartneyjevo je, pak, malo remek-djelo, još jedna u dugom nizu tako lakih, pjevnih, a maestralnih melodija zbog kakvih slavimo tu toliko spominjanu riječ pop. Drugi singl u cjelosti nadodan soundtracku "Magical Mystery Tour" je " All You Need is Love / Baby You're a Rich Man", očito Lennonov rad, prepoznatljiv, tek nešto manje upečatljiv od prethodno navedenog. "Hello Goodbye" izišao je kao singl zajedno s "I Am the Walrus" tri dana prije izlaska albuma i čini se idealnim prijelazom sa soundtracka na ovaj izbor singlova, koji djeluje poput suptilne najave udaljavanja od hipijevštine koja nije zaobišla Beatlese u njihovu ključnom kreativnom zamahu sredinom šezdesetih.
Dakle, kome se dade cjepidlačiti, lako će pronaći manjkavosti u odnosu na dva-tri albuma koje su Beatlesi snimili prije i poslije ovog albuma/soundtracka/kompilacije. Posrijedi je ipak namjenski sklepano djelo s ciljem izdavanja punopravnog LP-ja. No, to se čini kao gledanje poklonjenom konju u zube, jer, "Magical Mystery Tour" sjajna je i pametna poveznica dvaju iznimno važnih albuma – "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i "The Beatles" (tzv. Bijeli album). Uključenje u najnoviji remasterirani paket, i to baš u ovoj američkoj verziji, to i potvrđuje.
Toni Matošin
« Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band 
