Review
Brkovi su proteklu godinu umnogome nadoknadili ono nesretno COVID vrijeme kada smo bili zaključani i nismo ništa mogli raditi. Iako su i tada bili aktivni i napravili dva online koncerta.
Protekla godina je bila godina potpune koncertne afirmacije Brkova, jer je uključivala 41 koncert, počevši s novogodišnjim online koncertom i završivši u Torontu u Kanadi u veljači ove godine. Regionalno uvijek prisutni dodali su u svoje koncertne recke i Njemačku, Češku i već spomenutu Kanadu. Bila je to turneja „Novo (ne)normalno“ koja je predstavila novu postavu Brkova, u kojoj više nema Žorža i Prasca, već su njihova mjesta za gitarama zauzeli Igor Paspalj i Alen Vlajnić.
U svoj toj frtutmi uspjeli su napisati i snimiti novi materijal u već provjerenom studiju gospodina Bandare i napraviti, po mom skromnom mišljenju, odličan punkfolkwellness album koji će izroditi nekoliko himni koje ćemo uglas pjevati na koncertima koji kreću u travnju (op.a. pogledajte najavu za koncerte u Rijeci i Zagrebu).
„Krvava novčanica“ je već sada klasik i pokazuje upravo ono što je Brkove kroz svo njihovo vrijeme djelovanja karakteriziralo: odlični punk/rock/metal rifovi, odlični tekstovi najnovijeg člana Hrvatskog društva skladatelja gosp. Shamse 69 i ono najvažnije – zajebancija na najjače.
Tekstovi kritiziraju društvo, opisuju nesretne ljubavi koje se utapaju u velikim količinama alkohola na šanku lokalnog kafića, i ono što Shamsu muči već nekoliko albuma – umire nam pank. Uvodni singl „Više ni pankeri ne slušaju pank“ nekako je prirodni nasljednik „Hoću da mi dijete sluša narodnjake“ i ne mogu a ne složiti se sa Shamsom. Ali to je priča za neki drugi članak.
„Krvava novčanica“ se, naravno, dotakao onog dijela društvene kritike i novca i što je netko spreman učiniti za novac i koga i na koji način unesrećiti. „Je li lakše ostati čovjek ili postati broj“?
„Hej, konobar“ je tipična kafanska, Shamsina pjesma. Život mi je težak, ali je puno lakši kad sam u kafani i imam čovjeka s druge strane šanka koji me razumije.
Ta tematika se nastavlja i u lakšoj „Bauštela“ – „Sad slobodno jebi se, gledaj turske serije“. Bol isluženog šljakera uvučenog u kolotečinu nesretnog, pasivnog i monotonog života.
„Tom Cruise“ – rakija i desnica – sve što čovjeku u životu treba. Svatko bi htio biti Tom Cruise, ali ne ide to svakome pa naš junak forsira desanku kod kuće dok drugi šupci vode cure. Fantastičan tekst – jednostavno onakav kakvog želiš čuti – i na kraju mantra: „Umjesto panka sviram bluz“.
„Osjećaš se kao govno u plastičnoj kesi“ – je li itko od naših priznatih pjesnika, lirika čak, uspio svesti tugu i nesreću u jednom jedinom stihu? Nađite ga molim vas. Do tada naš Shamso 69 drži primat.
Po meni najbolji dio albuma je zadnja trećina.
Počinje s “Kružim” – nada da ljubav još nije umrla. Nije svaka pjesma Brkova koja sadrži ljubavnu tematiku odmah automatski pesimistična. Ova daje malu trakicu optimizma.
Onda slijedi mali otklon u reagee ritam “Mozgić mali” – teško je nešto napisati o ovoj pjesmi, ali meni se čini da slijedi trag “Uniforme” i “Opasno se drogiram” – što po rolanom ponavljanju ritma, a što po minimalističkom tekstu. Odlična gitarska dionica Paspalja!
I za sam kraj pjesma koja može biti hit na svim mogućim radio-stanicama. “A kada padne noć” u duetu s priznatom i poznatom (tako mi rekoše) Mirjanom Aleksić. Odlično su harmonirali u pjesmi i baš lijepo zvuče u duetu.
“I kada padne noć, i kada svane dan, ja ću opet sanjat neki novi san, jer sada dobro znam da tvoje lijepo lice ljubit više neću kao nekada”.
Zaključno – svirački odlično – Paspalj i Vlajnić su se odlično uklopili u Brkove. Tehnički sigurno bolji od proteklog gitarskog dua, da li će kemija na pozornici biti ista ili slična – ostaje da se vidi. Tomac i Šarac klasično odlični, produkcija top klasa – level pro (respect gosn. Bandara)! Shamso 69 tekstualno na vrhuncu.
A da je to stvarno tako pokazuju i brojke na Spotifyu i Deezeru, te količina dowloada i pregleda ne YouTubeu. Brojke rijetko lažu. Stoga ću ponoviti svoju tvrdnju s početka ove recenzije – ovo će biti klasik.
Forma je prolazna, klasa ostaje! Brkovi su klasa za sebe!
Robert Katalinić
/
« Torzo Dade Topića 
