U sklopu ciklusa Lisinski subotom 2.12. u Velikoj dvorani Lisinskog nastupio je Thomas Ospital, nova svjetska orguljaška zvijezda.
Višestruko nagrađivani mladi francuski orguljaš od 2015. svira u znamenitoj pariškoj župnoj crkvi Saint-Eustache, gdje je naslijedio slavnog Jeana Guilloua. Od 2016. rezidencijalni je orguljaš Francuskog radija u Auditorium Radio France. Gostuje diljem svijeta kao solist, komorni glazbenik i uz orkestar. Između ostaloga, profesor je na Odsjeku za orgulje i orguljašku improvizaciju na Pariškom konzervatoriju.
U Lisinskom je nastupio na veličanstvenim orguljama graditelja Wernera Walckera Mayera iz 1974. koje su zaštitni znak Dvorane Lisinski i dostojni instrument za ovakvog talentiranog vizionara. Posebno mjesto u njegovu repertoaru zauzimaju nadahnute i uzbudljive improvizacije, u kojima je imala priliku uživati i zagrebačka publika.
U prvom dijelu programa Thomas Ospital izveo je djela Bacha i Mozarta, a drugi je dio bio rezerviran za moderniji repertoar. Počeo je od Debussyja (''Štajerska tarantela'', L. 69) i nastavio s francuskim kompozitorima 20. stoljeća koji su svirali i pisali za orgulje: Jehan Alain (Varijacije na temu Clémenta Janequina), Louis Vierne (Najade, op. 55, br. 4), Jean Guillou (kojeg je naslijedio na položaju orguljaša u Saint-Eustacheu) čiju je izveo Toccatu. Za sam kraj uslijedila je Thomasova ''Improvizacija'', u kojoj je pokazao punu raskoš svog talenta. Oduševljena publika izmamila je bis, koji se u cijelosti sastojao od improvizacija: u prvoj je krenuo od Ravela, ali se razvila u drugom smjeru (kako je opisao poslije u razgovoru), a druga se temeljila na baroknoj glazbi.
Thomas Ospital pokazao se kao sjajni virtuoz, a posebno je impresionirao ovim završnim improvizacijama. Nakon koncerta održan je razgovor s umjetnikom kojeg je vodio naš poznati orguljaš Pavao Mašić. Saznali smo o studiju improvizacije u Parizu, o tradiciji orguljaške glazbe u Francuskoj, o Thomasovim planiranim projektima, od kojih je on sam istaknuo album s Lisztovim djelima za orgulje. Naime, kako je Thomas rekao, Liszt je jedini pisao djela za orgulje koja nisu bila ''kontaminirana'' Bachovim utjecajem. Od zanimljivosti iz razovora valja spomenuti kako je nastala tradicija improvizacije na orguljama: orguljaš u crkvi improvizirao bi dok svećenik ne pripremi sve za početak obreda, jer se nije znalo koliko će to točno trajati pa orguljaš nije mogao početi svirati neku određenu kompoziciju.
Bila je ovo prava glazbena poslastica tijekom koje smo mogli uživati u izuzetnim interpretativnim mogućnostima orgulja Lisinskog te u očaravajućem talentu jednog vrlo mladog virtuoza (Thomas ima tek 27 godina). Koncert je organiziran u suradnji s Festivalom Orgulje Heferer.
