Review
Tricky stvarno može biti iritantan. Svoj novi album je nazvao svojim najbržim, najviše namijenjenim klubovima dosad. Ali isto tako je morao reći da ga baš briga za klubove. Čemu ga je onda pravio? Jer proslavio se nije. Novi album Mixed Race je nedostojan nasljednik Knowle West Boy, a isto tako vjerno ocrtava još jednu Trickyjevu naviku – da se okušava u svim mogućim žanrovima.
Očito u razilasku realne glazbene slike i one koju sam vidi, u svakoj od deset pjesama Tricky vrluda u nekom drugom glazbenom smjeru, a niti je išta odrađeno kako spada, a niti je cjelokupni album tako plesan kao što je najavljivano. Ovaj put više kao meštar s druge strane studija nego kao vokal, Tricky je nabacao niz glazbenih ideja no gotovo nijednu nije odradio do kraja. U prilog tome govori slaba minutaža. 29 minuta je skoro pa EP, a za klupski orijentirane albume u taj bi vremenski opseg stale četiri pjesme.
Ipak, minutažu mu neću previše zamjerati jer su ključni albumi 20. stoljeća trajali slično vrijeme, no kritično je nerazrađivanje ideje. Tricky je očito ponovno krenuo kreativnim stazama, no je li nestrpljivost u pitanju, ne znam, ali naglo prekidanje albuma dok nabrijana elektronika Bristol to London visi u zraku je bezobrazluk i prema sebi i prema slušateljima. Da je skratio očajni hommage Daft Punku Bristol Logic (ili još bolje, izbacio ga s albuma), riječ ne bih rekao.
Najuspjeliji komad je revizija dancehall hita Murder Weapon, a nije loš ni jazzirani Early Bird. Ostala žanrovska igranja se protežu od zanimljivih (hindu Hakim) do dozlaboga dosadnih (loš techno dance Really Real). No ništa od tog nije za glazbeno uživanje što nam je Tricky sporadično znao priuštiti.
Dobro, Tricky se nije kreativno osušio, no ovo shizofreno nabacivanje žanrova mu stvarno nije na čast. Prosječnog fana će iziritirati, ostale na mahove zainteresirati. Obje skupine će se nadati da će sljedeći put biti bolje.
Ivan Glazer
