Review
Miki Solus napokon ima album u fizičkom obliku. Doduše, kako je do sad najavljeno, album će se prodavati samo na koncertima pa je za pretpostaviti da će se i dalje naveliko preslušavati preko raznih servisa na internetu, gdje Miki Solus svojim korisnicima ionako besplatno isporučuje dozu svog kreativnog kuršlusa.
Kako nekome tko nikad nije slušao Mikija Solusa objasniti kakva je to glazba? Jel to funky jazz? Jel to hip hop, post rap? Ili je punk? Ali kako Miki Solus sâm lijepo kaže da je svaka glazba s refrenom - pop, tako da i on svira - pop. Ipak je vjerojatnije da nikad niste čuli ništa slično. Možda vas baca na Franka Zappu, možda ste prepoznali Balaševića ili Mancea, ili vam više vuče na The Fall ili Ian Duryja? Sav taj trash talk ili sav taj jazz?
Oko Mikia Solusa se stvorio strašan hype, gungula i hipsteraj. Iako je i prije objavljivanja ovog albuma itekako stvorio široku bazu obožavatelja, ipak se čini da će fama i priča oko benda samo rasti kroz godine koje dolaze.
Svojim prvim pravim debi albumom Miki Solus je na jednom mjestu okupio svoje najbolje ranije objavljene pjesme. I što sada reći o albumu? Nažalost, s tehničke strane, album ne prati genijalnost autora. Kao da sami snimate pjesme mikrofonom s televizora pa na snimci čujete mikrofoniju. Upravo šteta zbog slabije produkcije. Miki Solus ima jednu pjesmu nazvanu „Bojim se muzičkih kritičara“. Nakon ovako snimljenog albuma čovjeku jednostavno dođe da se počne baviti muzičkom kritikom i zapita se kako nešto tako svježe, novo i inovativno može biti snimljeno tako jadno. Ali, šta sad? Mnogi su mitski bendovi svoj prvi album snimili u lošim produkcijskim uvjetima pa kad su naknadno objavljivali reizdanja, redovito su takvi reizdani prvijenci pobirali lovorike. Stoga se ne usudim dati mu ocjenu manju od maksimalne. Miki Solus je vjerojatno nešto najmaštovitije što se pojavilo na sceni unazad dugo godina. Zato niti loše snimljen album ne umanjuje odlične ideje i pjesme koje naprosto oduševljavaju.
Već postoje spotovi za internet-hitove; „Hipster“ i „Pun kufer“. Posljednji napravljen spot za „Suncobran“, izašao je otprilike u vrijeme izdavanja albuma. Od ostalih genijalnih pjesama „Smrt je romantična“ svakako vapi da bude samostalni singl. (Nevjerojatno je da i Robben i Ribery još uvijek igraju u Bayernu). Mada možete u svakoj pjesmi naići na stih na koji ćete se zakačiti.
Treba li spomenuti prateće ženske vokale? Lea Klečak i Lana Stjepanović peglaju tamo gdje muški vokal škripi. Treba li dodati riječ-dvije o pratećem ansamblu? Tačko i Frane sa svojim instrumentima čine vjerojatno najneobičniju postavu benda ne samo u Hrvatskoj.
Miki Solus je našao odličan balans između arta i farta. Od pretencioznosti se izvlači zafrkancijom, a od plitkosti erudicijom. A kada čujete „Mrtav je Johnny“, znate da je pred vama muzičar koji može temeljito prodrmati postojeći muzički establishment i revalorizirati kanone glazbe na kojima smo svi odgajani. Miki Solus nema soul, ali ima solution.
Toni Plićanić
