Zeit

Review

Nova njemačka žestina! Pa u ovom slučaju bih rekao da baš i nije. Ima nekoliko kurioziteta vezanih za ovaj album njemačkim industrijskometalnih ikona. Prva je da je prošlo relativno malo vremena (po Rammsteinovom računanju vremena) izdavanja od posljednjeg albuma – niti tri godine. Rekord i dalje drži vrijeme između LIFAD-a i pretposljednjeg Rammsteina – punih 10 godina. Drugi je da su sakrili 11 kodova diljem svijeta za svaku pjesmu i svaki fan koji je kod pronašao je dobio dvije ulaznice za bilo koji njihov koncert. Treći je da, usprkos raznim opisima covera, građevina iz koje izlaze članovi Rammsteina nije babuška / matrjoška, već građevina koja se nalazi u Berlinu i zove se Trudelturm. Treća je isto vezana za cover – autor fotografije je nitko drugi do Bryan Adams. Da, taj Bryan Adams – valjda najpoznatiji Kanađanin na svijetu. A posljednja je stvarno Rammsteinovska – prvi koji je poslušao album u cijelosti je francuski astronaut Thomas Pasquet koji je u tom trenutku bio u Svemiru.

E, sad nakon ovih zanimljivosti prepustimo se i samom uratku koji sadrži 11 autorskih pjesama Rammsteina i po atmosferi mogu samo zaključiti da je ovo najmirniji Rammsteinov album od „Rosenrot“.

Uvod nam donosi „Armee der Tristen“ (Tužna vojska) koja točno tako i zvuči kako biste zamislili – melankolično i depresivno. I nekako nije u stilu pjesama koje su do sada uvijek otvarale njihove albume i koje su uglavnom bilo žestoke.

Definitivno bih za uvod stavio „Zeit“ – tekstualno moćna (kao i većina Tillovih pjesama) isto mirnija pjesma, ali daleko upečatljivija. Wenn unsere Zeit gekommen ist; Dann ist es Zeit zu gehen; Aufhören, wenn es am schönsten ist; Die Uhren bleiben stehen (Kada je došlo naše vrijeme, tada je vrijeme da se krene, prestati kada je najljepše, satovi staju). Odmah se ispričavam na šlampavom prijevodu, ali tekst je jednostavno izvrstan. Uz ovu pjesmu se veže i kontroverzan video – svi su takvi, tako da ne vidim čemu čuđenje.

Nakon još jedne lagane „Angst“ dolazi prva prava brza pjesma „Giftig“ koja će na živim nastupima biti sigurno popularna zbog pjevnog i lako pamtljivog refrena.

Onda dolazi do najboljeg dijela albuma kojeg otvara „Zick-Zack“ – još jedna u nizu pjesama Rammsteina koja se bavi kritikom društva, a u konkretnom slučaju opsjednutošću plastičnim operacijama i raznim tretmanima poljepšavanja. Prateća kampanja i video uradak su jednostavno bili fantastični.
OK ima možda jedan vrlo nevin naslov, ali iz toga stoji fraza „Ohne Kondom“ (bez kondoma) i opet jedan kontroverzni, dvosmislenim frazama napunjen, tekst iz pera pjesnika – erotomana Tilla Lindemanna.

Po meni najbolja pjesma na albumu je „Meine Tränen“ (Moje suze) koja govori o nasilju u obitelji na jedan vrlo upečatljiv način. Du solltest dich schämen, zeig nie deine Tränen (srami se, ne pokazuj nikada svoje suze). Ovom pjesmom smo opet ušli u onaj mirniji, melankoličniji i baladni dio albuma. Ali ova balada je ipak ona gdje ti se naježi koža i daje ti osjećaj nelagode. Tipično Rammsteinovski.

„Angst“ kaže da se moraš bojati crnog čovjeka koji te čeka kad napraviš neku glupost ili si neposlušan kao dijete. To je i treći singl sa albuma i moram priznati da me izbor iznenadio. Ima pjesama na albumu koje bi bile bolji izbor.

I nakon toga dolazimo u Bavarsku i čujemo intro limene glazbe, a nakon toga smo dio Tillovih maštarija o ženama koje jednostavno ne moraju biti niti pretjerano pametne, niti lijepe, niti bogat, niti koračati kao modeli – bitno je da imaju „Dicke Titten“. Ovdje do izražaja dolazi preciznost gitarskog dueta Riedel/Kruspe u superiornom rifu koji se provlači kroz cijelu pjesmu.

Ako je nešto promašaj na ovom albumu to je onda pjesma „Lügen“ – nekako je sva čudna, a onda još i autotune Tillovog glasa stvarno mi nema nekog smisla.

Finiš je upečatljiv – „Adieu“ – pjesma koja je izazvala dosta pobune među vojskom fanova, jer nekako zvuči kao oproštaj i zbogom. Opet imamo lagani, melankolični ritam i himnički refren. I ne bojte se Rammsteinovci – neće oni još otići.

Ako bih morao podijeliti album onda bi to bilo ovako: klasički Rammstein (Armee der Tristen, Dicke Titten, Schwarz i Angst), upečatljive pjesme koje će ostati u sjećanju (Meine Tränen, Zeit, Zick-Zack, Giftig, OK i Adieu) i jedan totalni promašaj (Lügen).

Sve u svemu odličan album na kojem prevladava melankolični ugođaj koji nikako ne narušava image Rammsteina. Glazbeno i pjevački besprijekoran (osim autotuneovskog izleta), a tekstualno tako jak da može izdati posebnu zbirku samo pjesama s ovog albuma.

Već se veselim novoj seriji live nastupa na kojem će biti veliki dio ovih pjesama. Jer uživo su jedni i jedinstveni i nema im premca.

Ostali sviraju, Rammstein gori!!!!!

Robert Katalinić