Review
Kelly Rowland je nakon više od godinu dana odgađanja i pet-šest "buzz singlova" (dakako, definiranih tako zbog komercijalnog neuspjeha) konačno na krilima umjerenog uspjeha drugog (Hahaha!) singla, Motivation, uspjela izbaciti svoj treći album, Here I Am. Prošao je podosta nezapaženo, što zapravo i nije iznenađenje. Iskreno, koliko vas je pratilo Kelly Rowland nakon Dilemme s Nellyem, davne 2002.? Rijetko koja je njena pjesma poznata izuzev te, koja zapravo teoretski ni nije njena.
Međutim, daleko od toga da je Kelly Rowland neki zapostavljeni i neprepoznati talent. Ona je prosjek prosjeka. Prosječna pjevačica prosječnih vokalnih sposobnosti i prosječne glazbe. Jedino što kod nje zapravo iskače nedostatak je glazbenog identiteta. Budući da R&B na prva dva albuma nije upalio, idealno bi bilo napraviti dance kolaboraciju sa Davidom Guettom, zar ne? I tako je nastao Commander, popularni singl prošle godine, kojeg se i dan danas malo ljudi sjeća.
No takva vam je Kelly. Ona nije verzatilna zato što isprobava nove žanrove. Ona jednostavno pokušava naći kombinacije u glazbi koji će joj stvoriti neki izvođački kredibilitet. Zbunjena je, izgubljena, ne zna kakvu bi glazbu htjela, tako da na njenom albumu imate svega. No to nije šarolik album s konceptom i detaljno razrađenim idejama oko svake pjesme, nego mali neuredni prostor u koji je Kelly ubacila sve svoje očajničke pokušaje da napravi hit pjesmu. Šteta je zapravo da članica nekad najpopularnije ženske skupine danas mora raditi ovakvu glazbu bez identiteta, kao da je bivša članica The Pussycat Dollsica, a ne Destiny's Childa.
No ono što je zapravo žalosno činjenica je da će ljudi pokraj nečeg ovakvog kritizirati Beyonce, bilo zbog "nekvalitete" glazbe ili nepisanja vlastitih pjesama, a ona je zapravo jedina članica dotične grupe koja stvarno radi dobre pjesme, i na nju kriviti Kellyn neuspjeh. Ne, Kelly, nisi ti neuspješna zbog Beyonce, nego zato što si jednostavno loša, a tvoja glazba nema ni poruku, ni karakter, ni mišljenje.
Ne vjerujete? Preslušajte si malo ovaj album. Dosadna Motivation? Naporna dreka iz petnih žila - Commander? Tipična pop perverzarija - Lay It On Me? Iritantna Turn It Up? Mislim, zapravo, da nemate ni razloga slušati ovaj album. Ni nemojte. Nekad je mlitavost toliko loša stvar da biste zapravo htjeli da jedna stvar bude baš grozna, ali bar s karakterom grozna. To na ovom albumu nećete naći. Kad je na albumu najužasnija stvar to što ni ne uspijeva biti užasan, onda znate o čemu pričamo.
Mislav Živković
