Review
Prašina koja se podigla oko albuma prvijenca Archy Marshalla, poznatijeg pod imenom King Krule ne jenjava još od ožujka ove godine kad je objavljen. Razlog tome jest što je ovaj talentirani 19-godišnjak, već na samom početku svoje glazbene karijere, postigao toliko definiran i prepoznatljiv, a istovremeno kvalitetan zvuk da ga je vrlo teško zamijeniti s nekim drugim. Tekstovi pjesama, zajedno sa zvukom koji ih okružuje su toliko estetski dotjerani da je teško povjerovati kako sve to dolazi od još uvijek djelomičnog dječaka koji u pratećem mu bendu sastavljenom od istih takvih klepaca potpuno zrelo i samostalno stoji kao frontmen, ali i više od toga, kao prava kreativna sila. Činjenica da je na trenutke neugodno gledati ih s obzirom na toliku mladost, samo dokazuje vrijednost ovog albuma jer ga je, o tako dobro slušati.
Posebnost njegovog zvuka rezultat je vrlo uspješnog spoja različitih žanrova od kojih se svaki može precizno odrediti dok istovremeno jednakim intenzitetom sudjeluju u svakoj od pojedinih stvari na albumu. Neki od njih su rap, koji se najbolje prepoznaje u odličnim tekstovima koji se ritmički poigravaju slogovima i značenjima, elektronika i hip-hop koji se prepoznaju u aranžmanima u kojima se pojavljuju loopovi i samplovi, jazz koji se nabolje vidi kroz sam tok melodije i akorda, a povrh svega punk koji se tako jasno očituje u premoćnom i ogoljenom glasu King Krulea i vrlo jednostavnoj postavi benda. Treba napomenuti kako je rap imao jako velik utjecaj na King Krulea i kako se rekreativno bavi i repanjem što se može poslušati na youtube-u ako se malo prokopa. I ostane se, blago rečeno, jako pozitivno iznenađen, čak i za neljubitelje ovog žanra. Čovjek bi, kad sve ovo vidi pomislio kako se radi o popriličnom kaosu, ali postignuto je upravo suprotno - smirena i prozračna noćna atmosfera koja je, zahvaljujući već spomenutim utjecajima, toliko jaka da je se može rezati nožem za maslac.
Tome je pridonijela i tema albuma koju opisuje sam naslov, 6 Feet Beneath the Moon. Radi se o neuspješnom dostizanju svojih aspiracija, odnosno osjećaju frustracije i tjeskobe uzrokovanih istim. King Kruleov glas i zvuči tako - na trenutke prelazi u vrisak ili barem sirovo puštanje glasa u svrhu ispoljavanja ljutnje u pomalo melankoličnom stanju, istovremeno nabijenom mladenački živahnom energijom obojenom vedrijim tonovima. Potrebno je posebno istaknuti posebnost King Kruleovog glasa u kombinaciji s prekrasnim zvukom gitare koju svira. Teško je to opisati riječima, ali sve postane jasno na samom početku prve pjesme i trenutnog singla albuma Easy Easy. Potrebno je napomenuti i kako debitantskom albumu prethodi nekoliko King Kruleovih EP-eva koji također imaju jako vrijedan sadržaj i svakako ih se isplati poslušati koliko i album (poslušati pjesmu Rock Bottom).
6 Feet Beneath the Moon nikako nije crno bijeli album niti je tako jednostavan kako se čini na prvi pogled. Iako mu neki zamjeraju duljinu, a neki pojedine pjesme koje djeluju nedovršeno, to ne bi trebala biti prepreka njegovom preslušavanju jer usprkos manjim nedostatcima 6 Feet Beneath the Moon ima nepogrešivu atmosferu u kojoj se isplati uživati i koja se bez prestanka provlači od prve do zadnje pjesme. Lijepo je vidjeti neke posebne mladice koje u najranijim fazama svog razvitka odmah pokažu tko su, što su, i što žele. I sigurno neće ostati na šest stopa ispod Mjeseca - približit će mu se barem na tri.
Stošija Katić
/
