The Greatest Hits: Don´t Touch My Moustache

Review

Teško je razlikovati američke rock bendove jedan od drugih. Melodije su jednake, svi stihovi se bave ili buntovništvom i iskoristi dan filozofijama ili šupljim ljubavnim stihovima. Većina njih tokom cijele karijere ne uspiju izbaciti nijedan hit, dok bendovi kao Hoobastank uspiju izbaciti jedan. I nakon tog hrabro idu objaviti kompilaciju najvećih hitova.

The Reason je pjesma koja je obilježila Hoobastank. Činjenica da su svijet osvojili takvom lijepom power baladom, a ne nekom žestokom nabijačinom koja izlistava self power citate dr. Phillaizaziva određenu toplinu oko srca. Iako tu pjesmu možete vezati uz soundtrack teen sapunicu poput One Tree Hilla, pjesma zaslužuje posebnu pozornost. Valjda je zato na ovoj kompilaciji došla u dva oblika: standardnom i akustičnom.

Iako će kod mnogih glazbenih elitista Hoobastank izazvati kolutanje očiju, ova kompilacija govori da oni nisu toliko loš bend koliko bi se dalo zaključiti na temelju loših studijskih albuma. Probiranje onih par stvari koje su na svakom albumu koliko-toliko držale vodu je najpametnija stvar koju su Hoobastank napravili, a ova kompilacije je jedino njihovo djelo vrijedno kupovanja.

Power rock i power balade obilježavaju kompilaciju dovoljno da zadrže pozornost slušatelja te izazovu potrebu za ponovnim preslušavanjem polovice pjesama ovog albuma. Drugu polovicu drže alter - rock ljigavosti koje su svaka u svojoj sezoni kreirale mlade uniformne alternativne američke umove.

Izvan pjevnih melodija, pristupačnih aranžmana te pitkih stihova Hoobastank ne nude ništa više, no ne nudi ni njihova konkurencija. Prosječnost benda je očigledna, no ne može se reći da u svojoj karijeri nisu ništa napravili. Hoobastank neće biti bend vrijedan pamćenja, no postoji barem nekoliko pjesama koje je vrijedno ponovno poslušati.

Ivan Glazer