Review
Slušanje vinila je ljubav, a ne strast. Naime, strast je kao što znamo prolazna pojava, kemija koja se s vremenom pretvori u biologiju i traje, tehnički gledano, do ključnog momenta zamora materijala. No, ljubav je nešto mnogo dublje, jer uključuje bezuvjetno prihvaćanje druge strane u svim metamorfozama. I rijetki su oni koji to mogu prihvatiti. Slušanje vinila suptilan je užitak pri kojemu se uživa od trenutka kada crni plosnati okrugli predmet pažljivo svučemo iz košuljice i stavimo na onaj tanjur koji će ga vrtjeti na onih nužnih 33 1/3 okretaja u minuti. Otpuhneš 'muceka' s igle koju oprezno spustiš iglu na početak ploče, pojačaš zvučnike na idealnu glasnoću i slušaš pažljivo. Potpuno je nebitno ako ploča malo pucketa, pače, uživancija je tad veća. Bitno je samo da igla ne upadne u onaj „loop“ te krene ponavljati besmisleni dio između dvije brazde i to u nedogled. Zato posebno veselje predstavljaju novi vinili koji se u posljednje vrijeme tako često pojavljuju, a koje možemo pomalo iznova grebati sa svojim suptilinijim, modernijim gramofonima.
Tehnički gledano, mnogo je složenije proizvesti vinil nego kompakt disk. Stoga, ona cijena CD-a od nekih 10 do 20 eura (ako gledamo u budućoj valuti) zvuči smiješno, jer sam medij košta par kuna ili desetak, uskoro i kod nas popularnih, centi čemu treba pridodati jeftinu kutijicu, potrošnu robu na koju u većini slučajeva sjednemo ili je barem malo nagazimo, plus - komadić šarenog papira… Realna cijena ovoga medija mogla bi biti maksimalno nekih euro i pol, a ostalo su autorska prava i, naravno, u svemu uvijek neizbježan porez. A vinil treba proizvesti, urezati, dodatno opremiti slikovnim materijalom te učiniti nekom trajnom vrijednošću. Koliko smo bili robovi pomodarstva i teorije o CD-ijima kao neuništivim medijima najbolje svjedoče naše kolekcionarske zbirke koje držimo na svojim policama i koje ondje skupljaju prašinu.
Tek s vremenom smo shvatili da i ona najmanja točkica na CD-u može prouzročiti tehničke probleme produkcije glazbe, a da ne spominjem brazgotinu koja se ponekad ukaže na središtu CD-a nakon koje ga naš 'player' više ne može očitati te nam na displayu javlja čarobnu riječ 'ERROR' pa ga nakon toga možemo tek iz sentimentalnih razloga pospremiti u onu njegovu šarenu kutijicu, onako, za ukras ili, teška srca, baciti u smeće. Vinili su nešto posve drugo. Čak i ako preskaču, uvijek vam ostane barem 9-10 pjesama kojima se uvijek rado možete vratiti.
No, vratimo se temi, „Croatia Records“ se u posljednje vrijeme baš nekako posebno angažirala po pitanju izdavanja vinila. Prigodno su serijom izdanja obilježili 40.-tu obljetnicu novog vala te ih potom i ponovili. Usto, na vinilima objavljuju izdanja iz kolekcije „Greatest Hits Collection“. Sve je to svakako dobro, jer na taj način uveseljavaju prave zaljubljenike u glazbu posebno u tom klasičnom formatu.
Tako je na dvostruki vinil prebačen i „Greatest Hits Collection“ Gorana Bareta & Majki. Oprema izdanja je više nego odlična: precizno je naveden popis pjesama sa svim postavama benda koja su se tijekom vremena mijenjala, na omotima ploča otisnuti su svi tekstovi, a tu je i prigodna biografija Natalije Cajić i Nikole Kneževića. Tekst na jednostavan i svakom pristupačan način izlaže cijelu kronologiju Baretove umjetničke putanje. Nemam ga potrebe ponavljati, a tako i citirati, ali poanta teksta Baretova rada mogla bi se svesti na jednu ipak u njemu spomenutu riječ koja najbolje opisuje Baretov rad, a to je - „nedokučivost“. Jer, upravo su nevjerojatne transformacije ovog slojevitog umjetnika kao i neizvjesnost njegova budućega kreativnog usmjerenja.
Stoga, napraviti presjek karijere Gorana Bareta i Majki nije bio nimalo lak zadatak. Jer, bilo je ovdje uistinu svega od izvornoga punka, rocka, bluesa, preko countryja i soula, alternative i garage rocka, no tu je još jedan dodatni problem koji se odnosi na zavrzlamu po pitanju autorskih prava. Naime, nije sve albume Bareta, Majki i Plaćenika objavio Croatia Records. Prvi album „Majke“ (1988.) objavio je Slušaj Najglasnije, „Razum i bezumlje“ (1990.) izdao je Search & Destroy, „Milost“ (1994.) Heroina, „Vrijeme je da se krene“ (1996.), „Život uživo“ (1997.) i „Put do srca Sunca“ (1998.) Jabukaton, a „Unplugged“ (2008.) Dancing Bear. Tako da se Croatia Records trebala dogovoriti kako pokriti pojedine albume i pjesme koje na njima mogu naći, otkupiti ih ili zamijeniti s nekim live snimkama sa svog live izdanja „Majk3 u Tvornici, 9.03.2007“. U nekim slučajevima je to dobro rješenje, jer nema do onoga doživljaja svirke uživo, ali nekim starijim poznavateljima Majki možda će baš nedostajati one stare, studijska snimka (kao primjerice: „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“ ili „Odvedi me“) koje su im duboko usječene u podsvijest zbog dugotrajnijega glazbenog konzumiranja. Zanimljivo bi bilo čuti i one snimke koje su Goran Bare & Majke napravili na onom koncertu na Šalati, onoga ljeta 2019. godine, kada im je prateće vokale otpjevao cijeli zbor. Bare je napravio i nekoliko odličnih nastupa s koncertom HRT-a, kao primjerice onu obradu „Sunce više ne izlazi“. Možda se na jednoj kompilaciji i za to moglo pronaći prostora…
Ipak, odabir pjesama na ovoj „Greatest Hits Collection“ sasvim je dobar, kao i njihov redoslijed: od mega hita „Teške boje“ za kojega su osvojili toliko Porina i ostalih nagrada, preko „A ti još plačeš“ i da ne nabrajam više. Uklapaju se u priču i one veselije, country pjesme koje je radio sa svojim Plaćenicima i na pločama uistinu nema niti jednog dosadnog momenta. U svakoj pjesmi Bare se dokazuje kao jedan od trenutačno najvećih pjesnika ovih prostora, koji je usto, okružen vrhunskim glazbenicima: gitaristima koji su s njime ranije surađivali (Zoran Čalić, Damir Trkulja-Šiljo, Davor Viduka, Alen Kraljić Kralja…), kao i onih aktualnih, također i klavijaturista te odličnih ritam sekcija. Vjerujem da je velika čast svirati s Goranom Baretom i biti dio njegova kreativnog potencijala, koliko god to ujedno bilo i zahtjevno.
Trebalo bi još možda pridodati da ovo nije prvi pokušaj Croatia Recordsa da jednim izdanjem zaokruži rad Gorana Bareta i Majki, jer su 2015. godine na dva CD-a objavili „The Ultimate Collection“. Dvostruko CD izdanje ostavilo je logično više prostora za skretanje pozornosti na ranije pjesme Majki, ali 'kvaka' je u tome da je Bare s godinama sve dublji i produktivniji, što je dokazao svojim albumom „Nuspojave“ (2018.) te posljednja dva snažna singla: „Rođen za suze“ i „Noćas prelazim rijeku“ (2020.). Naravno da se na „Ultimate Collection“ nisu mogle naći pjesme sa „Nuspojava“, ali zašto na „Greatest Hits Collection“ nema, recimo, pjesme „Rođen za suze“? Jer, vjerujem da je to najsnažniji blues napravljen na ovim prostorima u posljednjih ponešto godina. U opisu ploče piše da su navedene singlice dio budućega studijskoga albuma čije je snimanje spriječila ova nesretna pandemija. No, dobro, ajde više da i to stane… Jer, bez sumnje, bit će taj album prava bomba. A do tada možemo slušati ovu sasvim vrlo dobru kompilaciju, pokušati uloviti priliku za poneki koncert Gorana Bareta & Majki te pjevati ove njegove i slične stihove:
„Osvijesti me
Da se ponovo nađem
Smiri me
U kaosu da se snađem
Ljubav i istina neka me vode
Da pjevam svoju pjesmu slobode…“
(Goran Bare & Majke: „Osvijesti me“)
Ivan Dukić
/
« The Ultimate Collection 
