Review
Melanie Fiona nova je glazbena nada koja se pojavila prošle godine, debitirajući zapaženim albumom The Bridge, koji se polako, ali sigurno probijao na svjetskim top ljestvicama.
Klasičan R&B na albumu je kombiniran sa elementima soula, iako promociji samog albuma nije dano dovoljno pažnje, što pokazuje pjesma Monday Morning, favorit koji nije promoviran u hit single, iako su ga prepoznale brojne radio postaje. Riječ je o tempiranoj polubaladi koja plijeni snažnim ritmom koji osvaja već nakon prvog slušanja.
Melanie stilski podsjeća na Macy Gray, dok se vokalno pokazala već sa prvim singlom Give It To Me Right, koji se izdvaja elementima soula i reggaea, sa daškom 70-tih čime je obavijen cijeli album. Akcijski nastrojena i brza Bang Bang tekstualno ne nudi mnogo, ali melodija i profinjeni vokalni pristup Melanie joj se ne mogu zanijekati.
R&Bjem je prožeta Ay Yo, koja djeluje kao da ju je Melanie ukrala sa zadnjeg albuma Nelly Furtado, dok se Please Don't Go (Cry Baby) iz balade pretvorio u poletnu upbeat retrospektivu koja bi u akustičnoj verziji ostavila još bolji dojam. Lošom se pokazala nedorađena Walk On By, u kojoj se inicijalni R&B pristup razvodnio mlakim ritmom i nezanimljivim tekstom kao i Sad Songs, koja popunjava prazninu na albumu.
Emotivno angažiranima pokazale su se Johnny, tempirana i brza pjesma kojih je trebalo biti više na albumu, i You Stop My Heart, eskapada kojoj je teško odoljeti. Krivi izbor za drugi single je soulom obojena It Kills Me, koji se očito može shvatiti kao dodvoravanje američkoj glazbenoj publici. Završetak označava gitarom prožeta Teach Him.
Već sa prvim studijskim albumom Melanie Fiona pokazuje zavidnu ozbiljnost kojom pristupa glazbi, te je zasigurno jedno od glazbenih imena pred kojom je obećavajuća glazbena budućnost.