High as Hope

Review

Florence ni ovoga puta nije razočarala glasom, melodijom niti stvorenim. 'High as Hope' ovoga puta možda više nagovješćuje duhovnu stranu pa samim time i obraćanje nekoj višoj sili u nadi za spasenjem. Kroz cijeli album protežu se teme duhovnosti, obnove, vjerovanja, kajanja i propitkivanja… Samih sebe, ali i drugih kojima se Florence okružila kada je stvarala svoje novo, ovogodišnje djelo. Iako je album još početkom godine najavljen, teško je bilo očekivati koja će se tema zateći u njenim mislima tada i čiji utjecaj će stvoriti još jedno; remek djelo.

Bez obzira što su melodije podosta brze i lako pamtljive, ipak izazivaju neku potrebu za mirom i samoćom, možda na prvu čak i ne sluti kao nešto što iščekuje ili priželjkuje mir, ali nakon predano odslušanih stihova, mir je zaista što Florence na kraju želi. Mir je nešto čemu na kraju dana svatko od nas teži.

Kroz cijeli album, jedan stih mi je zapeo za uho, preslušavajući i iščitavajući ga iznova i obraćajući pozornost na riječi kojima je Florence satkala 'High as Hope', album je, moram priznati sve u svemu, relativno dobar, miran i slušan. U 'South London Forever', sve nekako zvuči sjetno, a pogotovo „And I don't know anything. Except that green is so green. And there's a special kind of sadness that seems to come with spring“ – začuđujuće je da proljeće donosi tugu, obzirom da je monotono i donosi buđenje u novi dan. Usporedimo li ga s jeseni - koja bi po toj definiciji trebala donositi tugu; obzirom da se boje mijenjaju, lišće otpada, sve je ogoljeno i prazno, dok je proljeće prolaz iz prošlosti u budućnost. Možda se na to Florence osvrnula, možda strepi od prelaska iz sretne prošlosti i sigurne sadašnjosti u nepoznatu budućnost, vjerojatno zbog toga proljeće smatra određenom vrstom tuge i žalosti.

Konačno, zaokužuje album s nedostatkom vjere – ili molitve koju ona rijetko izgovara, ili itko od nas. Ukoliko nije neka prijeka borba ili strah u pitanju, zbog kojeg se obraćamo nekom Uzvišenom da nam usliši molitve i spasi nas od propasti i tuge. Tek kada dovedemo svoje postojanje u pitanje, tek tada odlučimo iskoristiti sve moguće alate za preživljavanje i spasenje... „Grace, I don't say it enough, Grace, you are so loved.“

Anja Čančar