Review
Četiri je godine prošlo da kreativac skriven pod imenom Fog Frog Dog snimi novi album i postavi ga na Bandcamp. Razumljiv je to period za takav one man job s niskom razinom kreativne interferencije drugih glazbenika u jedinstvenom stilu stvaranja. Autoru je u produkciji pomogao jedino Jin Siaon Miay iz Južne Koreje. Za informacije kako doći do genijalnog producenta svakako savjetujem direktan upit na Fog Frog Dog kontakte. Ipak, za razliku od prijašnjeg albuma Split, album sdgvuigujheriptbnjieoang ima i navedenu suradnju s Irenom Žilić na pjesmi Travel alone koja definitivno odlikuje višom poetskom vrijednosti, za razliku od većine pjesama na albumu čiji tekstovi često zvuče kao dobro rimovane ili jednostavno lijepo otpjevane – pizdarije.
Poetska vrijednost tekstova definitivno nije odlika koja čini izričaj albuma sdgvuigujheriptbnjieoang tako zanimljivim za preslušavanje. Vješta produkcija i multiinstrumentalnost autora popraćena ponekad, komplicirano naslaganim slojevima odsviranih ritmova i onih od obične ritam mašine. Takav način snimanja i skladanja autor neslužbeno naziva retordiranom pop muzikom. Glazba je to koja ne zahtjeva nikakvu žanrovsku klasifikaciju, a termin retordirani pop sigurno nikada neće biti prihvaćen u široj glazbenoj javnosti što dokazuje autorovu potpunu nezainteresiranost prema trpanju u koš njegova glazbenog opusa. Činjenica je da album odlikuje kreativnom crtom autora i više-manje se, tako dobivena ambijentalnost zvuka albuma saslušanog u cjelini, nastavlja na onaj prijašnji iz 2015. imena Split. Albumu jednostavno ne mogu pridružiti nikakvu konceptualnost u ideji stvaranja albuma kao cjeline osim konceptualnosti u zvuku. Takva konceptualnost očita je u ponovnom pokazivanju raskošne palete znanja i razumijevanja glazbe, snalaženja u produkciji i korištenju svih mogućih alata u vjerojatno manjem ili kućnom studijskom pogonu. Za prošli je naveo da je odsviran u tri različite sobe u Splitu, vjerujem da je tako i s nasljednikom. Ne radi se tu samo o pružanju zabavnih ritmova već i mogućnosti promjene tempa i hrabrosti autora da prekine sjajnu melodiju određenih pjesama nakon minutu i pol i kako bi ju zamijenio drugom, podjednako profinjenom i melodičnom. Vokal od autora zaista vješto prolazi kroz svakakve pop stilove koje nam pruža na albumu povezane određenim dremljivim pjevanjem, ponekad i besmislenih i repetitivnih tekstova.
Epitet 'eko' u naslovu odnosi se na autorov proglas iz opisa albuma na stranici platforme Bandcamp koji glasi Ne bacajte plastiku u more. Prati ga zanimljiva humorna pričica u nastavku opisa ove jednostavne objave albuma na platformi koja zbog svoje jednostavnosti omogućava nonšalantni odnos prema diskografiji i objavljivanja genijalnih i apsolutno relevantnih diskografskih izdanja za domaću glazbenu i -ako baš moramo – indie scenu. Doba u kojem živimo očito je doba u kojem je moguće smisliti nešto lijepo i to upakirati u slušljivu cjelinu bez kompleksnih diskografskih frustracija.
Evil mastermind iza imena Fog Frog Dog ima i ime. Jedno je to ime od dvojca koji je lansirao Valentina Boškovića na Marsot prije otprilike pola desetljeća. Pitanje je naravno koliko će Valentinotu trebati za slijedeći posjet s novim materijalom iz svemira? Veselimo mu se kao i nasljedniku csdgvuigujheriptbnjieoanga.
Alen Mikec
« Split 
