Lindsey Buckingham

Review

U najvećem broju pjesama od kojih je sazdan, ovaj bi album bio savršen soundtrack terase nekog hotela ili restorana na jadranu u 80-im godinama prošloga stoljeća. Znate ono (ili ako ne znate probajte si dočarati) kad imate one ili two man bend koji sa "sintićem" i unaprijed isprogramiranim melodijama ili loopovima izvodi sladunjave pjesmuljke. Eventualno je tu još i gitara, ali s njom ili bez nje stvar je slična.

Lindsey je moj glazbeni junak, pozitivac i dobri dečko rock 'n' rolla, a ovaj album sam željno čekao i vjerojatno će ostati stršati s još nekolicinom albuma kao jedan od malo onih koje sam ove godine s nestrpljenjem isčekivao. Možda sam u tom silnom isčekivanju izgorio, možda sam očekivao... ustvari, nisam niti sam više siguran što sam čekao jer album slušam već mjesec i koji dan i ono oduševljenje koje je postojalo do trena kada sam album zavrtio zamijenila je ravnodušnost. Mogao bih kazati i da je razina ravnodušnosti koju sada osjećam proporcionalna razini oduševljenja kod isčekivanja ovog studijskog materijala.

Priznajem Lindseyu sav trud i kreativni napor/naboj kod stvaranja albuma u vremenu zatvaranja kada energije za stvaranje i nastupanje ima na pretek, a prepušten si sam sebi i hrpi opreme. Može to odvesti u dvije krajnosti ili pak u prosječnost. Ima Lindsey na albumu i odličnih trenutaka pa i glazbene zaigranosti koja se ocrtava u pjesmama kao što su Power Down ili Swan Song, ali čak niti tada ne izdvajam te pjesme kao najbolje na albumu jer generalno sve na neki način pluta na površini bare prosječnosti.

Nisam nešto pretjerano slab na jeftine sintetičke zahvate na razini demo zvukova casio sintesajzera 80-ih koje nam je Lindsey upakirao u ovaj album, tako da bi, glazbeno, ovaj album više cijenio da je Lindsey svu tu sintetički "kramu" bacio u najbliži koš i uzeo gitaru te sve otpjevao i odsvirao u akustičnom tonu. I ne, nije to na razini retro synth-pop zvuka kakav je u zadnje vrijeme u trendu i kakav nam isporučuju naši retro-pop puleni, već to sve zvuči sasvim jeftino i meni ne pretjerano interesantno. Žao mi je zbog toga jer znam da je Lindsey iznad ovoga, da zna, može i treba bolje. A opet, ako je ovo način na koji si je kratio vrijeme u izolaciji, mogu mu progledati kroz prste. No, sukus svega je album za mršavu trojku, niti više niti manje od toga. Šteta.

Dragutin Andrić