Vremenski uvjeti su bili idealni za festival na otvorenom. Iako je nebo bilo prošarano oblacima, dan je bio prekrasan i topao. Približavajući se nešto prije 18h Močvari, na savskom je nasipu već bilo puno metalaca koji su se lagano okupljali uživajući u prirodi i hlađenju pivom. Izrazito ugodna i optimistična atmosfera.
Prije nego što je Slayer pogubio, rasparao, razvalio, sasjekao, rasjekao, desakralizirao ubitačno dobrim koncertom, na stage se oko 18,30, kako je i bilo predviđeno, popelo moćno francusko čudovište Gojira. U osnovi ritmički orijentiran bend, Gojira je već nekoliko godina jedan od najzanimljiviji i najinteligentnijih pojava u metalu. Odlično uštimani, počeli su sa silinom, iz sve snage, brutalnim riffovima i blastbeatovima, što je publika sa zadovoljstvom prihvatila. Već nakon druge stvari gitarist i vokal Joe Duplantier komentirao je da nisu očekivali tako dobru publiku. Uz neke starije stvari kao Backbone, Remembrance, Flying Whales, The Heaviest Matter of the Universe, nekoliko sa zadnjeg albuma The Way of All Flesh kao Oroborus, Toxic Garbage Island, odsvirali su i s najnovijeg albuma L'Enfant Sauvage (u prijevodu „Divlje dijete“, pretpostavljam da je naslov inspiriran Truffautovim filmom iz 1970. L'Enfant Sauvage) istoimenu pjesmu.
O kakvim perfekcionistima je riječ postalo je jasno kada je Joe nakon L'Enfant Sauvage priznao da je na samom kraju napravio malu grešku pa su on i Mario spontano ponovili završetak pjesme. Prije Oroborus Joe je predstavio brata Maria Duplantiera, izuzetnog bubnjara, i potom pokazao skromnost izjavljujući da su svjesni kako ovo nije njihov show, već Slayerov i Mastodonov. Nakon sat vremena vrhunske svirke mogu samo reći da se nadam da će Joe ispuniti obećanje i vrlo brzo se s Gojirom ponovo vratiti u Hrvatsku.
Poslije pola sata pauze, u 20, počeo je koncert Mastodona koji su trenutno na turneji kojom promoviraju novi album The Hunter. Otvorili su energično s prvom stvari na albumu, Black Tongue. Za razliku od komunikativne Gojire, Mastodon nije imao previše verbalnih kontakata s publikom. Pored par grešaka meni je osobno najveći problem predstavljao zvuk benda koji je bio preglasan i ne baš najbolje usklađen. To se posebice odrazilo na „progutanost“ Brent Hindsovih solaža koje jednostavno često nisu mogle isplivati na površinu i glasnoću bubnjeva. Dvorište jedinstva se već poprilično popunilo, teže se dolazilo do piva i wc-a, a ostatak ljudi koji nisu bili zainteresirani za Mastodon muvao se po prostorijama Močvare. Sveukupno su odsvirali petnaest stvari, gotovo cijeli The Hunter izuzev laganih stvari The Sparrow i The Hunter, nekoliko stvari s Blood Mountaina i Crack The Skye, a koncert su savršeno zatvorili s nezaobilaznom Blood And Thunder anticipirajući furioznu rasturačinu koja će uslijediti nakon što se pojave glavni negativci večeri - Slayer.
A oni su izašli u postavi: Lombardo, King, Kingova brada, Holt umjesto Hannemana i Araya. Izašli su petnaest minuta prije predviđenih deset navečer i, kroz skandiranje svih koji su se uspjeli ugurati u dvorište, počeli sa World Painted Blood. Tako su otvorili i u Areni zadnji put, a na Rokaj Reloaded nije bilo orlova iznad bine ni backdropa. Marshallovi guirar cabinets reducirali su se na dva puta po 15 umjesto prošlogodišnjih dva puta 18. Ali nema veze, to je bend koji trideset godina melje publiku sat vremena i zatim ode na sljedeći aerodrom. Dvorište Jedinstva samljeli su u šesnaest pjesama, a danas je cijela turneja već u Njemačkoj na Vainstreamu gdje Slayer hedlajna, a u nedjelju su na najvećoj od svih livada - Nova Rock.
Jučer je, negdje između Do you guys have a beer bong? (Araya pitao publiku na ogradi) i Hate Worldwide pao cijeli desni audio kanal na petnaest - dvadeset sekundi tako da si u par prilika mogao iskusiti Slayer u mono varijanti. Prije Angel of death Tom je pitao da li se sve dobro čulo i ispričao se zbog tih zvučnih problema što je fer odnos prema klijenteli od koje živiš sve ove godine.
Poslije ovog audio istjerivanja đavla mogao si prošetati kroz merch koji je bio isto skup kao i prošle godine u Areni - kratke majice po dvjesto, a hoodie za lakih 450 krznašica. Domaći je merch bio proporcionalno jeftiniji dok je domaća publika (dosta raznovrsnog dobnog presjeka i u raznovrsnim crnim majicama), nakon bačenih par crowd surfova, letećih piva od 14 kuna i jednog sramežljivog circle pit-a, bila znojna i na mjestu. Slayeri su isporučili ono po što si došao - ništa više i ništa manje. Par Thank you, 16 pjesama i sedamdeset i pet minuta i dalje najtvrđeg thrash benda na planeti.
Set lista bi bila:
World Painted Blood,
Psychopathy Red,
War Ensemble,
Die By The Sword,
Chemical Warfare,
Hate Worldwide,
Mandatory Suicide,
Altar Of Sacrifice,
Jesus Saves,
Seasons In The Abyss,
Postmortem,
Spirit In Black,
Dead Skin Mask i znaš-koja-je-zadnja.
Bis je bio od dva komada:
South Of Heaven i
Raining Blood.
P. S.
Ako si želio podržati domaću ekonomiju i malo poduzetništvo, mogao si kupiti bootlegirane majice za stotku na štandu ispred kod onog djeda koji prodaje t-shirtove na svakom koncertu ispred Doma Sportova.
P. P. S.
Bog nas mrzi sve, a posebno mrzi tonce.
