Tko je u petak 3.svibnja bio u Lisinskom? Ljubitelji Iron Maidena? Obožavatelji dalmatinskih klapa? Redoviti posjetitelji Off ciklusa Zagrebačke filharmonije? Ili oni koji su išli na slijepo pa kud puklo da puklo? Čini mi se da je bilo raznih kombinacija posjetitelja svih žanrova, kako dobnih - od nula pa do zlatnih godina, tako i garderobnih - od svečanih haljina i odijela do traperica i Maiden majica. Svi združeni u pogledu prema pozornici kako bi vidjeli i čuli što su nam Metaklapa i Zagrebačka filharmonija priredili pjevati i svirati od brojnih pjesama koje je jedan od najvećih metal bendova Iron Maiden svijetu dao.
Bilo mi je kao prekaljenoj staroj hevijanerici čudno čuti priče u predvorju Lisinskog zašto se Iron Maiden tako zove, ali svaka čast gospodi koja očito ništa o njima ne zna što se uputila u avanturu dolaska u Lisinski kako bi otkrili nešto novo.
Dvorana nije bila ispunjena do zadnjeg mjesta, no, popunjenost je bila lijepa. Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Vetona Marevcija je otvorila večer, a nakon prve izvedbe im se pridružila Metaklapa. Od odabranih pjesama našle su se na repertoaru "Aces High", "Flight of Icarus", "Blood Brothers", "Wasted Years", "Brave New World", "Run to the Hills" kao i jedna iz solo karijere Brucea Dickinsona - "Tears of the Dragon". Za kraj je naravno ostao "Fear of the Dark". Spoj orkestra i klape mi je na momente zvučao filmski, teatralno, očekivala sam iza platno s prizorima ljubavnih filmova u kombinaciji s hororom (Eddie se zaljubio?!). Na momente sam imala dojam da u crkvi slušam zbor, a na trenutke sam se našla na ljetnom metal festivalu i sve što mi je nedostajalo tad je električna gitara s masnim riffom da bi doživljaj bio potpun. Glazba ima tu nevjerojatnu moć da slušatelja u kratkom vremenu ponese na različita mjesta i da prostora mašti da odradi svoje. Čudesan spoj filharmonije i Metaklape.
Nedostajala mi je bar jedna a cappella izvedba Metaklape. Jest da je Lisinski teren Zagrebačke filharmonije, ali su ga mogli bar za jednu pjesmu prepustiti Metaklapi kako bi u jedinstvenoj koncertnoj dvorani mogli čuti Iron Maiden u bogatom dalmatinskom štihu kako ga izvode njegovi vjerni obožavatelji. Filharmonija je sve izvela fenomenalno. Apsolutno su dali svoj potpis i pečat ali ne vjerujem da je svaki član filharmonije fan Iron Maidena i da bi dao srce i dušu u svakom Maidenovskom tonu kao što su to dali članovi Metaklape.
U kratkom obraćanju publici Dini je, čini mi se podrhtavao glas od sreće i uzbuđenja jer se nakon osam godina rada došlo do nastupa u Lisinskom. A to govori sve. Biti vrhunski glazbenik je jedno, a biti obožavatelj Iron Maidena je nešto sasvim drugo. Čija god da je ideja bila spojiti klapu, filharmoniju i Maidene - urodila je plodom. I zato kapa dole svima, onima koji su plaćeni da bi uvježbali i odsvirali ovaj koncert, klapi koja je obožavani bend pjevala u dalmatinskom klapskom izričaju, ali posebno kapa dole publici u zlatnim godinama koja je došla na koncert i ne samo ostala do kraja već i zdušno bengala (iako sigurno ne znaju što je to) možda po prvi u životu i na kraju nastupa otišla do pozornice kako bi orkestar i Metaklapu pozdravila iz bliza jer su im i u zlatnim godinama otvorili neke nove horizonte. Svaka čast Metaklapo!
