Archie Bronson Outfit britanski je alternative rock bend koji se u Hrvatsku vraća već treći put. Prvi put nastupali su u KSET-u, drugi put 2006. na INmusic festivalu na Šalati, a ove godine dočekala ih je vruća atmosfera Jarunskog Otoka mladih. Sam Windett, vokal i gitarist, neposredno nakon njihovog nastupa na ovogodišnjem INmusicu odgovorio je na neka naša pitanja i otkrio nekoliko inače skrivenih zanimljivosti u vezi s bendom.
- Kako je putovati s the Archie Bronson Outfit? Recite nam nešto o tome.
Pa, ne putujemo baš puno trenutno, došli smo samo ovdje na nastup i onda idemo natrag doma. Ali inače je prilično mirno i nezamjetno. Nemamo previše ljudi u timu, većinom smo prepušteni sami sebi.
- Samo vas trojica?
Ne, inače nas je četiri ili možda pet, ali nekako je vrlo mala ekipa.
- Odgovara li vam tako malen tim?
Da, mislim bilo bi dobro imati mnogo ljudi koji rade s tobom i pomažu ti, ali to košta pa... Ali u redu je i nekako je zabavno, znaš, prilično je zabavno.
- Bili ste ovdje već prije, točnije 2006. Koliko od tog posjeta se sjećate?
Da, bili smo ovdje već dvaput. Mislim da smo došlil 2004. možda i 2006.
- Mislila sam na INmusic festival. I Franz Ferdinand koji ove godine sviraju su svirali i tad.
Je li to bio nastup s Morisseyjem? Da, ali bilo je na drugoj lokaciji, zar ne? U nekakvom sportskom prostoru. Da, bilo je dobro. To je bilo više u centru Zagreba.
- Kako biste usporedili to iskustvo s ovim?
Pa tad je bilo opuštenije jer smo imali vremena prošetati Zagrebom i bilo je drugačije jer smo danas bili užurbani s obzirom da smo trebali stići još jučer, ali nam je let bio otkazan. U biti ne, propustili smo let pa smo morali ostati u Münchenu prošlu noć i onda otamo krenuti prema Stuttgartu i onda doći u Zagreb pa nam je u biti trebalo tri aviona da dođemo do Zagreba. Došli smo u hotel i ravno iz hotela ovdje, ali vrijeme je odličnom mislim malo je vruće danas, ali sve u svemu divno.
- To je ujedno i moje sljedeće pitanje – kako podnosite vrijeme?
Pa vjerojatno se sad znojim jako, ali ugodno je jer Engleska dosad nije baš imala pravo ljeto, a nama je lijepo malo uživati u pravom ljetnom vremenu.
- I kako vam se svidio vaš nastup? Kakva je bila publika?
Dobra. Nastup je bio u redu, mislim da smo dobro svirali. Nije baš bilo mnogo publike, ali se činilo kao da se prilično zabavljaju.
Prošli put kad smo posjetili Hrvatsku? Bože, valjda... ne znam posvuda smo u zadnje vrijeme, ali mislim da trenutno slušamo neke klasičnije rock pjesme. Da, recimo da se ponovno vraćamo ljudima koje smo slušali davno prije poput Neila Younga, Lynyrd Skynyrd i klasičnih američkih rock utjecaja poput Toma Pettyja i to je možda malo drugačije u odnosu na prije.
- Kako to utječe na vašu kreativnost?
Ne znam, jednostavno pomislimo to zvuči dobro ili nešto kao on je kul, pjesma je odlična. Prilično je jednostavno u biti i pokušavamo naći stvari koje su jednostavnije. Mislim i sve naše pjesme su prilično jednostavne pa se čini da i pjesme koje slušamo pronalaze način da se uključe u naš materijal.
- Biste li rekli i da su vaše stvari i prilično jake i glasne?
Da, jake ali istovremeno slušamo glazbu poput one iz Južne Amerike pa se dobiju vrlo različiti ritmovi poput onih u psihodeličnoj i progresivnoj glazbi Južne Amerike. Također volimo i tradicionalniju glazbu poput folk glazbe s područja Anda i slično. To je onda prilično različit utjecaj od starog klasičnog rocka.
- Jeste li sad u procesu stvaranja nove glazbe? Imate li nešto u planu i kad bismo mogli očekivati neko novo izdanje?
Da. Da, nisam siguran ali mislim da ćemo pokušati snimiti nešto ove godine, možda zimi.
- Za zadnja dva albuma dobili ste prilično dobre kritike i općenito odličan odaziv u medijima. Kako je to utjecalo na bend?
Pa u biti i nije. Mislim, lijepo je. Lijepo je dobiti dobre recenzije ali mislim da je jedini utjecaj taj što dobijete više nastupa ili vam se možda zarada za nastupe malo poveća, a i publika se poveća pa je moguće više naplaćivati.
- To je istina, ali mijenja li se štogod u načinu razmišljanja?
Ne znam, mislim da ne preiše. Lijepo je pročitati kritike i onda pomisliti to jebaš lijepo i onda nekako nastaviti dalje istim tempom.
- Znači to je onda samo lagani ego-booster?
Da, možda. (smijeh)
- Kako se povezujete s publikom ?
Ne baš dobro. Nikad baš ne razgovaram s njima... U biti nikad im se baš ne obraćamo.
- Promijetila sam da baš nemate nikakve komentare između pjesama.
Pa nemamo. U neku ruku poštujemo činjenicu da su ljudi došli čuti kako sviramo i da su samo zato tu.
- A što je s društvenim mrežama? Ne vidite to baš kao dio identiteta vašeg benda?
Ne baš. Mislim trebali bismo, ali ne.
Pa i nismo. Kad sam bio mlađi svi bendovi koje sam volio izdali su recimo album pa su imali kratko turneju i onda si išao na koncert i poslušao ih uživo, a nakon toga jednostavno jako dugo nisi čuo ništa o njima. Tako je sljedeći put kad su opet izdali album postojao neki osjećaj misterije vezan za njih.
- Je li to nešto na što ciljate?
Ne ciljamo, nekako dođe samo po sebi. Ne težimo tome namjerno već to proizlazi iz onog što jesmo u određenom trenutku. Mislim da se većina bendova previše izgubi u svemu tome i postane previše prisutna i ja recimo ne želim znati što su oni kojeg jutra imali za doručak ili nešto slično. To mi je nekako... pa prilično dosadno. Rađe bih da rade dobru glazbu, naprave dobar album, naprave nekoliko odličnih nastupa uživo i onda nestanu tako da se ništa ne zna o njima barem neko vrijeme.
- Većinom kad ste na turneji imate se priliku družiti s tim bendovima. Iskoristite li tu priliku ili se držite za sebe? Recimo sad na festivalu ima preko nekoliko britanskih bendova.
Ne, u biti se ne poznajemo. Mislim ima nekoliko bendova s kojima se družimo doma u Londonu, ali to je iz privatne perspektive i možda odsviramo zajedno koji put u Londonu. Mala smo skupina, ali mislim da je lijepo upoznavati nove bendove samo se mi nikad ne trudimo previše oko njih i držimo se za sebe.
- Koji od bendova na ovom festivalu biste voljeli poslušati?
Pa najviše sam bio zainteresan za Gogol Bordello jer ih nikad nisam vidio uživo. To je nešto poput... u biti ne znam zašto , nekakav folky euro pop i frontman je prilično zanimljiv, način na koji se kreće po pozornici – jednostavno ne mogu prestati gledati, prilično je hipnotizirajuće. Njegovo tijelo je dosta neobično i način na koji se miče je čudan. (smijeh) Tako da su oni u biti bend koji sam htio vidjeti i ulovio sam gotovo cijeli set i prilično mi se svidio.
- S obzirom da ste spomenuli njih kao iznimno europski bend, možete li nam reći koja je razlika između te euro publike i isključivo britanske publike?
Ne znam, u biti i nema neke velike razlike, ali nekako je uvijek ugodno doći ovdje. Većinom smo svirali po ostatku Europe, Engleskoj i nešto malo u Americi i nekako je bolja Europa – publika je dobra, promoteri su dragi, festivali su dobri i nekako je puno osjećaja dobrodošlice – ljudi su nekako sretniji što te vide. No ima dobrih festivala i u Engleskoj.
- Možete li navesti nekoliko osobnih glazbenih utjecaja tijekom odrastanja?
Mnogo ih je, recimo bendovi poput Velvet Underground, the Stooges, Black Sabbath, 13th Floor Elevators i Jefferson Airplane. To je recimo dok sam odrastao i onda sam otkrio gitariste kao što su John Fahey, Andy Bull i Leo Kottke i tu neku vrstu akustične, finger-pickey folk gitare, a nečeg baš nedavnog se ne mogu sjetiti. Većinom ide u valovima pa slušam čak i radio ili ljude dok razgovaraju. (smijeh)
- S obzirom da ste rekli da slušate radio koji bi bio neki Vaš osobniWhat would be your personal radio hit recently?
Neka suvremena pjesma?
- Da.
Ne znam, što je bilo dobro? Vjerojatno Video Games Lane del Rey. Odlična je. Ne znam zašto ju ljudi izruguju, pjesma je odlična. Mislim da je cijeli album prilično dobar. Inače ne slušam takvu glazbu, ali nekako je valjda zbog njene pojave... Mislim, odlično izgleda, to je vjerojatno prvi dojam, ali ima i nešto što ju čini zanimljivom i ta pjesma je prilično dobra stvar.
U biti ranije smo baš spominjali Neila Haggertyja iz the Royal Trux. Svi smo nekako pomislili da bi bilo odlično napraviti album s njim zbog svega što je napravio sa Smogom. Producirao im je najnoviji album. Tako da bi on bio dobar za neku suradnju. Misliš za snimanje ili sviranje uživo?
- Mislila sam konkretno na stvaranje novog materijala.
Pa često smo pričali i o nekoj suradnji sa Steveom Malmusom nekad, da nam on napravi album. Ali vjerojatno se neće nikad dogoditi. (smijeh) one time, for him to make an album. Well, probably won't happen. (laughter)
- Vaša glazba često je opisana kao energična, nepromišljena i divlja. Biste li se složili s tim opisom i je li to nešto što pokušavate postići?
Da, složio bih se. Ne mislim da je to nešto što smo htjeli baš postići već nešto što se dogodi kad pišemo pjesme zajedno. Nije čak ni kaotično nego više zabavno i onda jednostavno napišemo pjesme koje... koje nam je jednostavno zabavno svirati i nekako ispadne dobro.
- Svirate zajedno već prilično dugo. Kakvi su odnosi unutar benda, jeste li još uvijek jednako bliski kao na početku?
Pa, jedan od nas, stari basist, je otišao. Još uvijek smo dobri prijatelji svi, ali jednostavno je odlučio posvetiti se drugim stvarima. Bubnjar i ja smo prijatelji prilično dugo i nekako s vremenom smo razvili dobar odnos i kako se nositi u stresnim situacijama.
- I za kraj imate li neku zanimljivu prilu s nekog nastupa? Nešto neobično?
U biti imamo i nekako je bitno zbog Petera Hooka iz New Ordera. Svirali smo u Manchesteru u nekom jako malom klubu. I ... nije baš dobra priča ali je aktualna... I on je bio tamo i htio je svirati bas s nama na našem koncertu.
- Stvarno? To je prilična čast.
A mi smo rekli da ne želimo da svira. (smijeh) Rekli smo ne, u redu je.
- Zašto? (smijeh)
Jer nekako... ne znam, mislili smo da neće baš biti dobro. Trebali smo to napraviti, bilo bi super. Bilo bi bolje da smo napravili to nego da nismo, ali eto. U biti možeš izmisliti kraj, reći da jesmo ili nismo, ovisi o tebi.
Ok. (smijeh)
U biti reci da jesmo. Započelo bi glasine. Ne znam zašto nismo, vjerojatno bi bilo dosta čudno da jesmo.
