Review
Bolesna braća su imala brdo pjesama kojima su si osigurali diskografsku prepoznatljivost, ali pauza od sedam godina je ipak malo preduga. Nakon takve pauze se očekuje vatromet ideja, vrhunske produkcije, inventivnih rima i bratskih suradnji. Sve ono što novi album, Veliki umovi 21. stoljeća, jest, ali u premalom broju pjesama da bi Bolesnu braću zagrlili i rasplakali se jer su nam nedostajali.
Dobre pjesme Bolesne braće su bile one koje su imale ili besmislenu zafrkanciju nad kojom smo se zgražali ili angažiran tekst upakiran u besmislenu zafrkanciju, a sve skupa je bilo začinjeno Baby Dooksovom kreativnom produkcijom. I dok nude takve pjesme, dobri su. Neposlušna kartica Nensi Hohnberger je izvrstan zafrkantski disko punk gdje je svoju ulogu jako dobro odigrala Ida Prester iako je za nju, realno gledano, prestara. Utjeha kod Đurđe je simpatična piano veselica o varanju i nasilju u braku. Nasuprot tome, nešto žešći Stari repper je dobro uprizorenje starenja u hip hop svijetu i odnosa među generacijama. I to bi bili izvrsni trenuci.
Mali majmun Čita je produkcijski genijalan kao i suradnja s Kristijanom Beluhanom, ali sve je zabrljano poprilično tupavim stihovima kojima se pokušava iskazati angažiranost. Lijepo je da se netko osim Rohatinskog brine o kreditnoj situaciji Hrvata, ali ta se briga ne iskazuje stihovima gdje se kila sperme cijeni dvije kune. Mali dečko u kolaboraciji s Dinom Dvornikom je solidna maštarija o seksu sa starijom ženom produkcijski na tragu Snoop Dogga. Odličnu produkciju i dobar tekst ima i oda masturbiranju u kinima – Kino Lika, ali duljina pjesme ju čini zamornom. I to bi bili solidni trenuci.
Ostatak albuma je kudikamo problematičniji. Dakle, 19 brojeva je stvarno previše iako Bolesna braća jesu legende. Kad dio tih brojeva otpadne na grozne Pharellaste trendovske produkcije kakvima se odlikuju Bombon i Voajer počinjete se pitati gubi li Baby Dooks svoj inače genijalni produkcijski dar. I stihovi postaju problematični kad se počinju svoditi na probleme dlakave guzice i nepranja. Previše rupa za tako veliki staž.
Što su Bolesna braća radila proteklih sedam godina? Nakon ovog albuma stvarno nije jasno. U tolikom vremenskom periodu se moglo napraviti remek-djelo. Ovaj album je nekako daleko od tog.
