Review
Je li rock 'n' roll mrtav ili će živjeti vječno, možemo razglabati unedogled. Vjerujem samo da će se bar tijesna većina složiti s tezom da za održavanje na životu toga glazbenog mačora nije dovoljno da postoje bendovi koji svojom svirkom žanrovski pripadaju tom čoporu, već da njihova glazba uistinu nešto znači za present tense. Jer, uvijek će postojati ono što i po najuskogrudnijem kriteriju možemo zvati rock 'n' roll bendom, no pitanje je koliko će njih još krojiti i prekrajati povijest pop kulture i ne biti tek redikul s jednom i pol nogom u nekoj "slavnijoj" prošlosti.
Ponajbolji mladi bendovi poput Glasvegas, Fleet Foxes ili Arcade Fire žanrovski su tek derivati rock 'n' rolla, dok pravi rokerski žar danas potpaljuju uglavnom stari provjereni brendovi poput Sonic Youth ili novoformirane inkarnacije starih imena kao što je Grinderman, posramljujući horde mlađahnih nadobudnih buntovnika s gitarama. Sad govorim baš o vokal-gitara-bas-bubanj pravocrtnosti i prašenju na polazišnoj točki u bluesu i odredištu u kreativnoj buci koja može i ne mora imati pameti koliko muda. Uzevši u obzir sve što se može čuti iz zvučnika diljem globusa i evoluciju pop glazbe općenito, ne mogu se oteti dojmu da klasična forma rock 'n' rolla zaista jest stvar prošlosti.
Zadnji uistinu bitan tuzemni sirovo organski rock bend bile su vinkovačke Majke ("Razum i bezumlje" i "Razdor" su, usudit ću se reći, bez sumnje zacementirani u top 10 najvećih domaćih albuma svih vremena). Na njihovoj baštini rađali su se raznorazni Kojoti i slične beštije, sve redom bez ikakve važnosti i utjecaja na ikoga osim nekolicine entuzijasta s glavom u prošlom svršenom vremenu, a sada, slijedeći upravo tu liniju, svoje su postojanje nosačem zvuka obznanili i Sheitans, tradicionalno rokerski baždaren bend nastao u istom panonskom podneblju. Na potezu od Županje do Orašja skupila su se četvorica prilično raspoloženih mladića s Partibrejkersima i Majkama kao najzastupljenijim imenima na stalažama s pločama; "Lica s tjeralica" dugo se rađao, ali se zato čini nečim poput nagrade za dugogodišnji trud.
Bez generacijske težine i krvavosti Majki, ali i vješto zaobilazeći infantilnost Kojota i sličnih "nasljednika", Sheitans isporučuju direktan, pravovjerni rock 'n' roll prostrt po CD-u minutažom ploče i energijom... pa, rock benda. Nema tu blistave, kvalitetne lirike, ali ima stava i predanosti; nema nikakve misije spašavanja hrvatskog rock 'n' rolla, ali ima solidnih rokerskih melodija i sočnih, čak radio friendly pjesama. Autorski dvojac Dejan Đukić (vokal i gitara) – Mario Vidović (bas gitara) očiti su zaljubljenici u prljavi, sirovi rock zvuk američkog juga i svoju zaljubljenost konkretno kanaliziraju u solidnu glazbu. Glazbu koja neće vratiti rock 'n' roll na velika vrata u Lijepoj našoj, ali koja, pobrojimo li koliko sam puta taj pojam spomenuo u ovom tekstu, bar u ovom trenutku sadašnjem ima svoje mjesto, razlog i značenje. Stoga, rock on, električne duše!
Toni Matošin
