Review
U općoj nestašici živih nastupa, krajem prošle godine, u kojoj su svi koncerti onako nemilice obustavljeni još od proljeća, objavljeno je nekoliko zanimljivih, starih snimaka ranije održanih koncerata. Jedna je od njih i ova, snimka koncerata koje su Eaglesi održali dvije godine ranije u kalifornijskom Forumu, na domaćem terenu, u prostoru koji može primiti 17 i pol tisuća ljudi, odigravši čak tri 'utakmice', te ih je tako imalo priliku čuti preko 50 tisuća ljudi.
Eaglesi su planetarno poznati još od sedamdesetih godina 20. stoljeća kada su s čak tri albuma „One Of These Nights“, „Hotel California“ i „The Long Run“ osvojili prvo mjesto na top ljestvicama u Americi i postali najkomercijalniji bend desetljeća. Niz uspjeha su nastavili, objavili ukupno sedam studijskih albuma kojima su osvojili platinaste naklade čak i preko nekoliko puta. Zagrebemo li malo po povijesti benda saznat ćemo da su bend utemeljili Glen Frey, Don Henley, Randy Meisner i Bernie Leadon, svi redom iskusni studijski glazbenici, no uzlet grupe je uslijedio kad im se 1975. priključio Joe Walsh, bivši član hard rock grupe The James Gang. Premda osamdesetih godina nisu djelovali, prema riječima rekao Henleya Eaglesi se nisu raspali, već su uzeli „odmor“ koji je u ovom slučaju potrajao čak četrnaest godina. Od 1994. započeli su s nastupima, a potom objavili nov studijski album „Long Road Out of Eden“ (2008.), kojega su uzeli kao povod za pokretanje svjetske turneje. Taman kad su se zahuktali, bend je zadesila velika tragedija, jer je preminuo Glen Frey, gitarist i skladatelj grupe. Don Henley je sav potresen objavio kako bend više nikada neće nastupati, ali je već godinu poslije Glena u grupi zamijenio njegov sin Deacon, a potom se priključio i Vince Gill, country gitarist te su tako opet bili spremni krenuti na veće turneje. Ovoga su puta nastupali u Sjevernoj Americi, Europi i Oceaniji.
Stilski, Eaglese najčešće svrstavaju u tzv. kalifornijski rock, teže objašnjivu mješavinu rhythm and bluesa, soula i bluegrassa s primjesama countryja, folka. Unatoč solo gitarama koje ponekad stilski zvuče blisko hard rocku, preteže soft-rock i pop zvuk, koji je vješto začinjen harmoničnim vokalnim višeglasjem. I dok se žešćim rock čistuncima od toga diže kosa na glavi, mnogi vole upravo ovu njihovu zanimljivu mješavinu stilova te stoga i ne čudi da su Eaglesi i danas izuzetno popularan bend u Americi.
Album koji je pred nama, njihovo je treće live izdanje od početka postojanja grupe. Objavljen je u svim formatima: kao dvostruki CD, četverostruki LP, blu ray i DVD. Odabir je i sukus onoga što su Eaglesi u te tri koncertne večeri pružili svojoj vjernoj publici koja je, po reakcijama zabilježenim na snimci, bez dvojbe uživala. U preko dva sata kvalitetnoga nastupa Eaglesi su izveli čak 26 svojih svevremenskih hitova, a posebnost koncerata jest da su uz stare članove benda Henleya, Walsha i Timothyja Schmita po prvi puta nastupali novi članovi - Deacon Frey i Vince Gill. Užitak u nezaboravnom ozračju djelovao je poticajno na sedamdesetgodišnje mladiće (uz izuzetak Deacona kao podmlatka) pa su se zdušno unijeli u izvedbu pretežito nostalgičnih pjesama uz koje su stasale mnoge generacije. Suvišno je spominjati da su pjesme čak i u novim aranžmanima savršeno izvedene, ali ipak ima ovdje nekoliko sitnica koje nas udaljavaju od potpunoga dojma savršenosti. S jedne strane, predugačka su i prečesta pozdravljanja publike (malo Joe Walsh, malo Don Henley, pa Timothy, zatim opet Joe…), a s druge, pojavio se mali problem ritmičke i melodijske presličnosti pojedinih pjesama: jedna iza druge mogu nas pomalo i uspavati. Sredinom prvog i početkom drugog cd-a pomalo ćete možda početi zijevati, ali iz slatkog sanka otrgnut će vas pjesme poput „Lyin' Eyes“, „Those Shoes“, „Walk Away“ i „Heartache Tonight“. Naravno, sama završnica drugoga diska je fenomenalna: neobičan trubački početak njihova najvećeg hita „Hotel California“ (koju je u ovom obliku publika teže prepoznala), riffovski blues „Rocky Mountain Way“, emotivni „Desperado“ i njihov velik hit „The Long Run“.
Sve u svemu, Eaglesi su nam podarili kvalitetan koncert kojim su razveselili brojne obožavatelje, a vjerojatno ih ispunili i sjetom, posebice ako krenu razmišljati o tome hoće li se ovakvi koncerti u skoroj budućnosti održavati ili ne. Stoga, uživajte u emotivnom koncertu uz kojega možete, bez grižnje savjesti, malo i „ubit' oko“, zadrijemati i sanjati neka prošla i sretnija vremena.
Ivan Dukić
/
« Long Road Out Of Eden 
