Review
Jazzeri su oduvijek voljeli istraživati što se dogodi kad se jazz i klasika susretnu, pa je tako nastao čitav podžanr na tom dinamičkom razmeđu jazza i klasike ili bolje rečeno na području njihove interakcije - od Treće struje Gunthera Schullera do popularnog Jacquesa Louissiera, koji je svojim jazz interpretacijama Bacha došao i do šire publike. Općenito je Bach vrlo inspirativan za suvremene jazzere te je dobio solidan broj jazz interpretacija. Jedan od novijih susreta jazza i klasike album je BACHanalia pijanista, vođe benda i aranžera Billa Cunliffea, koji je izašao u lipnju.
Album otvara Sleepers Awake, kako se na engleskom zove Bachova kantata Wachet auf, ruft uns die Stimme, BWV 140. Fascinantno je kako ovaj barokni sakralni komad savršeno funkcionira kao poletni bigbendovski broj, sa scat vokalizama Denise Donatelli pomalo na tragu zvuka Swingle Singersa. Slijedi Afluencia, Cunliffeov original nadahnut kubanskim ritmovima, u kojem se ističu solaži saksofonista Boba Shepparda. Prvi stavak Prokofjevljeva III. koncerta za klavir interpretiran je u latin ritmu, s uzbudljivom međuigrom puhača i klavira, hipnotizirajućim solažom saksofonista Roba Lockarta te jednako impresivnim solažima samog Cunliffea, u kojima pokazuje svoj raspon od vrsnog klasičnog pijanista do jazzera vrtoglavih improvizacija. Soffeggieto je kompozicija Bachovog sina Carla Philippa Emanuela Bacha, u kojoj je opet zablistala Denise Donatelli sa svojim scat improvizacijama, ovaj put u komornom aranžmanu, samo uz Cunliffea i ritam sekciju. Blame It On My Youth jedan je od dva jazz standarda na albumu - prekrasni, filigranski elaboriran aranžman prožetom melankolijom ostavlja jedan od snažnijih dojmova s cijelog albuma. Bujan, raskošan zvuk atmosferom priziva soundtracke holivudskih filmova iz '50-ih. Na trubi prekrasno solira sjajni Terell Stafford. Goldberg Contraption interpretacija je Bachovih famoznih Goldbergovih varijacija u kojoj tema prolazi kroz različita tempa i različite instrumentacije i stilove: počinje kao solo piano pa se transformira u energičan puhački komad, orkestralnu baladu, New Orleans jazz, be-bop, a sve je to začinjeno zaigranim humorom.
Usprkos sveobuhvatnoj temi susreta klasike i jazza, svaka nova stvar ipak je malo iznenađenje, a iduće je The Three-Cornered Hat Manuela de Falle, dakle malo španjolskog melosa. Denisin vokal ovdje postaje jedan od instrumenata, glatko se blendajući s puhačima. Ovaj porijeklom doista raznovrstan niz zaključuje još jedan jazz standard (iako najpoznatiji u croonerskoj Sinatrinoj verziji), I've Got You Under My Skin, u klasičnom swing aranžmanu s vokalom Denise Donatelli, koja ovaj put nosi melodiju bez scat improvizcija.
Ova glazbena ''bakanalija'' istodobno je naklon velikanu klasične glazbe Bachu, ali i pomalo subverzivna igra s klasicima kojom Cunliffe pokazuje da ništa nije sveto i da sve može postati samo materijal za nesputanu zaigranost jazza. Fascinantno je i to što su tako silno raznoliki materijali, od Bacha do Manuela de Falle i croonerskih balada transformirani u jedinstven glazbeni jezik Billa Cunliffea i prožeti njegovim kreativnim idejama i humorom. Cunliffe vješto balansira s različitim glazbenim tradicijama i sjedinjuje ih u svojoj bujnoj zvučnoj paleti koja odiše zaraznom energijom, a dodatan su adut sjajni solisti i moćna ritam sekcija na kojoj čvrsto počiva čitav ovaj izuzetno elaborirani zvuk. Ovaj bi album trebao osvojiti i one jazz fanove koji nisu primarno ljubitelji bigbendovskog zvuka – naprosto je teško odoljeti ovakvoj svirci iz koje prši radost muziciranja i uzbudljiva, transformirajuća moć jazza.
Mirna Marić
/
