Review
Stigao je konačno i taj «diplomski rad» rep štrebera Kanye Westa. Njegov treći album Graduation stigao je na police diljem svijeta znakovitog datuma (11. rujan) zajedno sa najnovijim, dugoočekivanim albumom 50 Centa.
Kao što to odmah biva kod repera, poveo se verbalni rat čiji album je bolji, a čiji će se bolje prodavati pošta su oba na kraju krenula u prodaji na isti datum. 50 Cent je čak dao izjavu da će se povući iz svijeta glazbe ako Graduation bolje prođe, što se i dogodilo. Nažalost, nije se Fiffty povukao, nego je Graduation bolje prošao kod kritičara i prodavača, a Fifftya možete provjeriti uživo u Zagrebu 3. prosinca. Toliko o njegovoj vjerodostojnosti, uostalom, takva mu je i lirika i cijela rep povijest.
No, vratimo se Kanyeu i njegovom albumu. Graduation broji samo 13 pjesama i nula skitova. Odmah vam daje na razmišljanje, rep album bez skitova? Sljedeće, malen broj gostiju na albumu i većina albuma lirički odrađena od samog Kanyea uz pomoć vokalnih semplova različitih soul i pop klasika koje «Gospodin Maneken» tako rado koristi. Općepoznata je činjenica kako njegov ego graniči sa samim nebom, pogledajte samo par naziva pjesama sa «diplomskog» - Champion, Stronger, I Wonder, Everyhing I Am… Sve to daje nam na znanje kako West sebe smatra najboljim i teško pronalazi njemu dostojne koji bi bili toliko dobri da budu na njegovom albumu. Uz sve to, K. je i marketinški stručnjak, proračunati lik kojem se po glavi vrzmaju nagrade, statue, diplome, zahvalnice i ostala čudesa zahvalnog svijeta. Smanjivši broj pjesama i maknuvši kritičarima toliko mrske i bespotrebne skitove, Kanyeov dupelizački potez djelomično je uspio ponudivši album sa glavom i repom koji se niti u jednom trenutku ne gubi. Osim možda kod pjesme Drunk And Hot Girls koja je apsolutno ljigava.
Znam da je rep esencija biti bolji od drugog, biti lirički nadmoćan i samouvjeren do bahatosti, uostalom, poslušajte Frenkiea kako to radi. Ali da ga K.W. pretjeruje, to sigurno. Proglašavati sebe povijesnom ličnošću hip hop historije, toliko brijati na nagrade i broj prodanih diskova, tu je već upitna njegova zdrava psiha, ili barem istančana crta za narcisoidnost.
Nije Graduation uopće loš album, čak štoviše, album je pažljivo aranžiran, produciran, tekstovi su umjereni i pažljivo birani, sve je na svoje mjestu. Ima par jačih pjesama, par toliko loših da ih niti 50 Cent ne bi stavio na svog album, a ostale su utopljene u prosjeku.
Najupečatljivija stvar sa albuma jest Stronger, zahvaljućujuću sampleu Daft Punka sa njihove istoimene Harder, Faster, Stronger, Better.
Tu je još i Homecoming gdje kao vokal na refrenu gostuje Chris Martin iz benda koji može slomiti svako kameno srce svijeta – Coldplaya. Nažalost, Kanyeu niti Martin nije uspio pomoći da napravi nešto više od prosječne pjesme koju Coldplay napravi za vrijeme jamanja u studiju.
Kanye puno bolje producira nego što repa. Tom rečenicom poslužila se već cijela hip hop industrija. Iako njegov pop rep delivery vrlo lako ulazi u uho, ljubitelje hip hopa neće fascinirati ničime s albuma. Niti podlogama niti lirikom.. S druge strane, za pop fanove tu je previše priče, a premalo pjevanja. Ostaju mu mrvice s obje strane stola, a te mrvice su ionako dovoljno velike da nahrane tu «povijesnu osobu». Ne mora se niti Cent bojati, ostati će nešto i za njega. Mrvice su riješene, ego je nahranjen, prelazimo na velike stvari koje nas čekaju do kraja godine. Čeka se familija za ručkom. Wu, Wu, Wu…
Admir Sinani
