Review
Prošle godine, svestrani gitaristički genije John Scofield, izdao je album "That's What I Say: John Scofield Plays the Music of Ray Charles", isti je objavila renomirana diskografska kuća Verve.
Kada je u pitanju John Scofield, nikada niste sigurni u kom smjeru će otići njegova glazba i kako će zvučati slijedeći album. Hoće li to biti soulom ili jazzom obojena svirka ili će se sve pretvoriti u čisti jam-session, gdje će sve biti izmiksano. Ako se samo pogleda tko je otpjevao vokalne dionice na albumu sve će postati puno jasnije. Tu su se našli Dr. John, Mavis Staples (kao jedna od "lead" vokala u Staple Sisters), tu je i Aaron Neville, ali i nadasve osebujni John Mayer.
A tko je John Scofield? On je rođen 26. prosinca 1951. u Daytonu, OH i spada svakako u tri najveća jazz gitarista danas, pored Pata Methenya i Billa Frisella.
Između ove trojice velikana jazz gitare John Scofield se ističe svojom rockerskom opredjeljenošću, ali i istovremeno tu je njegov izuzetan feeling, koji je jako širok i svestran od be-bopa, soul jazza do fusion "furke" gdje Scofield naprosto blista svojim sviračkim umjećem.
Gitaru je počeo svirati relativno kasno, ali je upornim radom jako i vrlo brzo napredovao, što mu je pak omogućilo da svira s glazbenicima poput Gerrya Mulligana i Cheta Bakera. Potom je dvije godine proveo svirajući u bendu the Billy Cobham - George Duke benda. Tijekom 1977. godine snimao je s legendarnim Charlesom Mingusom. Isto tako nastupao je s Gary Burton quartetom i Dave Liebman's quintetom.
Od 1982. - 1985. John Scofield je proveo u bendu nastupajući i snimajući s legendarnim Milesom Davisom, što je svakako bio vrhunac njegovog učenja i razvoja. Nakon toga, normalno je da John Scofield odlazi u samostalne projekte i posvećuje se uspješnoj solo karijeri, tijekom koje svira sa zaista velikim glazbenim imenima, kao što su: Charlie Haden, Jack DeJohnette, Joe Lovano i Eddie Harris.
Svojim zadnjim studijskim albumom "That's What I Say: John Scofield Plays the Music of Ray Charles", John Scofield prvenstveno odaje dužno poštovanje velikoj soul legendi i, nažalost, pokojnom Rayu Charlesu, a tek potom tu je i taj komercijalni efekt.
Komercijalnost nije nužno oznaka za nešto loše, čak što više, nekada taj komercijalni efekt dobiva na značenju upravo svojom fluktuacijom koja se proteže od instrumentalnog soul-jazza do vokalnog soula, što je upravo i izražena odlika albuma "That's What I Say: John Scofield Plays the Music of Ray Charles".
Već od samog popisa skladbi jasno je da su to sami top hitovi, no John Scofield je i tu malo unio i soul te jazz fusion dio, koji je prouzročio kakvu-takvu prioritetnu selekciju gore narečenih skladbi. Pa tako vrijedi istaknuti sljedeće teme, i to prvenstveno Scofieldove soul-jazz instrumentalne dionice u: "Hit the Road,Jack", "Busted" i "Unchain My Heart" te izvrsne vokalne izvedbe Arona Nevillea u R&B temi "You Don"t Know Me" i Mavis Staples u poznatoj temi Dona Gibsonsa "I Can't Stop Loving You".
Ovaj 65-minutni album sigurno nije prvenstveno namjenjen jazz puritancima, album "That"s What I Say: John Scofield Plays the Music of Ray Charles"’ nosi osebujni ‘’štih’’ pretapajućeg soula i jazz ‘’fusiona’’. Kao takav, on je zasigurno kreativni uspjeh kako samog John Scofielda, tako i R&B i jazz umjetnika koji su mu se pridružili na snimanju albuma "That's What I Say: John Scofield Plays the Music of Ray Charles".
Ovaj album sigurno je jedan od najkomercijalnijih albuma John Scofielda, čiji diskografski opus broji 30 albuma.
Mladen Lončar - Mike
/
