Tvornica Kulture je proslavila svoj 20. rođendan uz neponovljivog Gorana Bareta i Majke. Koncert se može nazvati preformansom jer je karizmatični i fotogenični frontmen skakao po pozornici i uspostavljao komunikaciju s publikom kao što to samo on zna. Svirka je započela u 20 sati i 45 minuta i trajala sve do 23. Kako svi poznajemo Bareta kao kontroveznoga lika, ni ovaj koncert nije prošao bez incidenata, ali je i dalje njegova glazba dominirala te večeri praćena različitim uzrastima, što govori o njegovoj dugoj karijeri koja prati mnoge generacije.
Čim je Bare stupio na pozornicu nastalo je ushićenje, jer je sama njegova pojava očaravajuća uspkros svome stilu života. No, koncert je započet pjesmom iz novoga albuma „Nuspojave“ imenom „Ljubav Krvari.“ Veliki fanovi su znali pjesmu od riječi do riječi iako ih dijeli nekoliko mjeseci od novoga albuma. Pjesma koja je izvedena ubrzo kasnije (Skarabej Go Go) je pokazala svu strast benda, gdje se sam Bare krstio na solo gitare koja je dočarala ljubav prema Bluesu. Naravno, Bare je pratio koncert raznim komentarima koji su nasmijavali publiku, dok ih je nekim komentarima zbunjivao. Uspkros svemu je priređen show koji će se pamtiti do kraja života.
Prvim hitom „Budi ponosan“ je usljedio nered, koliko u publici toliko i na pozornici. Publika je u jedan glas pjevala, toliko da se sam Bare nije čuo, a on je dok se sve to događalo skidao hlače i ponovno ih oblačio dok ga je publika pratila pjesmom. No, uz taj hit se dogodio Baretov pad s pozornice uslijed prepuštanja sebe događaju i još većim divljanjem na samoj pozornici. Kolateralna žrtva toga događaja je bio jedan od fotografa na kojega se Bare istresao, dijelom zbog vlastite pogreške, a dijelom radi jasnog pravila se da fotografi moraju pridružiti publici nakon prve tri pjesme. Na veliko iznenađenje je usljedio najglasniji dio koncerta kada su svi u glas, kao i sam Bare, zapjevali zadnji put „Budi ponosan“ toliko glasno da se zanemario sam pad.
Nakon gore navedene pjesme su se „zaredali“ hitovi, poput: „Mršavi pas“, „Krvarim od dosade“, „Farntastična Vatra“, „Teške boje“ kao i mnoge druge izvedbe. Nakon toliko hitova je umor počeo stizati, ali se nitko nije pokolebao jer su svi nastavili pjevati. Znoj uzrokovan silnim pjesanjem je bio jasno vidljiv na svakome od fanove koji su se i dalje čuli glasnije od pjevača koji nije mogao doći do izražaja zbog preglasne publike. Na puko zadovoljstvo Bare nije posustajao, iako je kružio po pozornici i gurao razne predmete koje bi on sam nakon izvedene pjesme podizao i u idućoj ih opet bacao. Završetkom najpoznatije pjesme - „Teške boje“ počeli su se povlačiti s pozornice, ali su se još brže vratili jer su zvužduci bili preglasni. Doduše i očekivalo se da će se vratiti jer su izveli jednu od najvećih hitova na ovim prostorima za koju bi i strani Blues fanovi trebali znati.
Nakon povratka su izvedene dvije pjesme s vrlo ugodnim prizorom mahanja ruku i pjevanjem publike. Odlaskom članova benda, Bare je ostao pjevati sam na pozornici, bez pratnje ijednoga instrumenta. Zadnju je pjesmu bilo jako teško prepoznati jer je Bare bio nerazumljiv što mu se ne može uzeti za zlo jer je na glazbenoj sceni preko 35 godina praćenim zloglasnim stilom života. Njegova pojava je utijelovljenje Bluesa na ovim prostorima zbog čega su trebali pojačati zvuk mikrofona jer tolika legenda nije mogla doći do izražaja zbog preglasnih instrumenata, a publika koja je pjevala nije znala neke nepoznatije pjesme niti neke dijelove hitova zbog čega se njegova veličina kao glazbene legende nije mogla doći do izražaja.
Pojačajte Baretu mikrofon.
