Doggumentary

Review

Snoop Dogg. Nekoć Snoop Doggy Dogg, onaj Doggy dio nestao je zbog mijenjanja izdavačke kuće nazad u danu, ali srž imena ostaje - Snoop Dogg, sinonim za gangsta rap i rap općenito. Dok će se rap glave svađati o tome kako su Sugar Hill Gang i Grand Master Flash dali više hip hopu, pop kultura i opća informiranost govore u korist Snoopa, jer on je ime i lice koje prosječan stanovnik Zemlje vizualizira kad se spomene rap ili hip hop.

Snoop je veteran, i trenutno je u fazi rada kada slobodno može snimati govnene albume i ići na ekstremno uspješne turneje. On je skoro pa nestvaran lik, karakter veći od života i običnog smrtnika. Da više ništa ne snimi, svejedno bi ostao popularan i ljudi bi ga štovali kao glazbenu ikonu. Napornan rad, izvanredan MC talent i višegodišnja upornost u pušenju marihuane dali su mu taj status. Znači, Snoop je snimio novi album, koji je izašao prije neka dva mjeseca (kraj ožujka ove godine), a mnogi su se ponadali da ćemo konačno dočekati naslijednika Doggystylea. Skoro, ali ipak ne. Druga vremenam drukčije okruženje, drugi trendovi. Svijet je od Doggystylea pretrpio mnogo, od bolesnih političara i maštovitih ratova, do glazbene kataklizme poput Black Eyed Peas i Nickleback, a nakon takvog satiranja, povratka nema.

Doggumentary je megalomanski koncept kojeg je najbolje slušati bez previše fokusiranja, dakle kao pozadinsku glazbu u mnogo zadimljenoj prostoriji sa Xboxom na kojem se pegla UFC. Album nosi nevjerovatnih 25 producenata na 21 pjesmi, u trajanju skoro 80 minuta. Gostuje čitav arsenal Snoopovih drugova, od Too Shorta do country legende Willieja Nelsona. Willie je nabojen i među producentima, isto kao i sam Snoop, a tu su i Jake One, Kanye, Gorrilaz, David Banner.

Album je najavio singl Sweat, koji zvuči kao autotune na morfiju, produkcija The Cataracs. Ipak, puno je bolje umjesto da prvo poslušate ovaj usporeni singl, krenete slušati Doggumentary od prve stvari, na kojoj Jake One i Bootsy Colins stvaraju čudan intro u jedan poduži album. My Fucn House dovodi Young Jeezya pod spotlight, i Snoop tu spominje popularni krek, čemu baš i nije sklon u ovom dijelu svoje karijere - bogati lik daleko od geta, daleko od dilanja na uglu. Peer Pressure će iznenaditi slušatelje, jer je to anti-droga stvar. Možda Snoop cilja na Bijelu kuću jednog dana?

Možda ipak i ne, jer se popularni urinator R. Kelly pojavljuje na Platinum. Pušač Willie Nelson gostuje na Superman, a Gorrilaz na Sumthin Like This.

Ono što obilježava ovaj album su prekobrojna gostovanja, višak pjesama i previše producenata. Da je pet do sedam pjesama manje, imali bi malo smisleniju cjelinu, nešto jače, sa više okusa. Ali to neće smanjiti jačinu Snoopa, koji i dalje ostaje jedan jedini. Samo ovaj album nije za čista desetka, nije ni osmica, ali recimo da stane negdje na šest od deset, ili tri od pet zvjezdica.

Vuk Oreb