Review
Eto, otvorena je predbožićna sezona štampanja kompilacija u nadasve plemenitoj namjeri da se Cijenjenom čitatelju™ ponude najbolja opća mjesta ili još neobjavljene snimke određene grupe. Cijenjeni čitatelj™ možda ne zna da je vlažni san diskografske industrije prodati jednu stvar više puta te raznim best-of ili singles collected zbirkama to i uspijeva; a ako frontmen ili netko iz benda počini samoubojstvo, već se, mašala, veselo trljaju ruke.
Neobjavljene snimke ne zovu se bez vraga neobjavljene. Čast iznimkama.
Božićnim povodom tako izlazi dvostruki best-of nekadašnjih kraljeva britpop scene – manchesterskih Oasis. No, u igri je zapravo kraj ugovora sa Sony Records i ispunjavanje posljednjih obaveza. Ova se obaveza prostire na dva diska sa po devet pjesama na svakom u ukupnom trajanju od jedan sat i dvadeset i četiri minute. Dakle, četiri minute više od standardnog maksimalnog trajanja diska. Znači, zbog jedne jedine pjesme, dodan je drugi disk. Tu logiku ja baš najbolje i ne shvaćam osim u najboljem hrvatskom, a priori, zlobnom smislu. A to znači da pokušavaju zaraditi još.
Ovo su loše strane, a dobre su te da, iako su od The Beatles i The Smiths ponekad posuđivali i puno više od inspiracije, barem su znali napraviti pošteni hit poput Wonderwall (koji je bio čak i na Bravo Hits 12) ili pjesmu čiji stihovi nemaju baš previše smisla poput Champagne Supernova sa bezvremenskim koliko i besmislenim Slowly walking down the hall / Faster than a cannon ball, ali sa pop melodijom i malo smislenijim nastavkom stiha : Where were you while we were getting high?
A sa stihovima Please don"t put your life in the hands / Of a Rock n Roll band /Who"ll throw it all away dokazali su da znaju baratati moćnim parolama skoro kao Manic Street Preachers.
Zapravo cjelokupna kompilacija bazirana je na prvom i drugom albumu. Definitely maybe bio je do debija Arctic Monkeys najprodavaniji prvi album svih vremena, a What`s the story (Morning glory)? je jednostavno odličan album; bolji od Blurovog The Great Escape i tu negdje sa Pulp i Different Class. Prva dva albuma zastupljena su sa deset pjesama, a treći je skroz preskočen. Ostatak diskografije popunio je preostalih devet mjesta. Uglavnom, Oasis su uvijek lakše mogli isporučiti tri i pol minute pop genijalnosti nego pedeset minuta suvislosti i zato poslušajte stare hipike Crosbyja, Stillsa i Nasha kada kažu if you can't be with the one you love, love the one you"re with i primijenite to dok se sjećate s kim ste bili dok je Wonderwall prvi put svirao.
Antonio Hadrović
/
