{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/05/16/markyi.jpg, images/SGrecenzije/2010/05/16/markyim.jpg, Mark May Band - In Texas Live, Left} Uvjeren sam da još niste imali prigode čuti da netko tako lagano klizi iz tipičnog Teksas bluesa, preko izražajnog južnjačkog ugođaja The Allman Brothers Banda, do briljantnih blues balada, koje će osvojiti sve one kojima je ovaj glazbeni pravac u srcu. Mark May Band i njihov album In Texas Live, koji je 29. studenog prošle godine objavila Flyin' Dog Records donosi Vam sve to. Pročitajte u nastavku o čemu se radi.
Glazba puna emocija pravi je način da se publici jasno da do znanja da jednostavno nema muljanja, nema glume, samo čisti prijenos i davanje svih onih pozitivnih vibracija i nastojanja da se slušateljstvu predaju čiste i nepatvorene emocije, koje glazba ovog sjajnog glazbenika i njegovog banda neosporno ima i predaje nam u ogromnim količinama.
Tko može istoznačno i sa jednakom dozom primanja i davanja spojiti različita glazbena stremljenja Dickeyja Bettsa, Neila Younga i K. C. Douglasa. Dojmljiva fuzija starog i novog upakirana u novo ruho, novi omot rezultirala je glazbom koja će osvojiti široki dijapazon konzumenata moderne glazbe. Najveći „nedostatak“ ovog albuma je svega sedam ponuđenih izvedbi u nešto više od sat vremena. To naprosto nije dosta i želim još, i želim puno više, ovo mi stvarno nije dosta.
Zaista su brojni glazbeni favoriti koji njeguju ovakav glazbeni izričaj od Masona Ruffnera i Chrisa Duartea, preko ekscentričnog i uvijek nepredvidljivog Davida Bowiea i nevjerojatno izražajnog Jacksona Brownea, pa do legende gitare i rock 'n' blues scene, one & only Stevie Ray Vaughana. Na ovaj ili onaj način sve to izmješano možemo pronaći u glazbi Mark Maya i njegovog banda, no neosporno njegov najveći glazbeni idol je legendarni Albert Collins. To se naprosto osjeća u svim njegovim glazbenim frazama, koje su samo temeljene na postulatima ovog legendarnog gitariste, no da se razumijemo Mark May je 100% originalan i totalno svoj!
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/05/16/marky.jpg, images/SGrecenzije/2010/05/16/markym.jpg, Mark May Band, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Već od samog profesionalnog početka, Mark May se u Hustonu dokazao svojim sjajnim albumom Call on the Blues i briljantnim albumom Telephone Road (1997), sa tadašnjim bandom Mark May & the Agitators. Ubrzo počinje njegova suradnja sa Dickey Betts Bandom i od tada više ništa nije bilo isto. Mark May strahovito je sazrio u svim sferama svog glazbenog bića, a ovo su projekti na kojima je radio i dao svoj obol: Dave Nevling - That Look , Matt Leddy and the Meatcutters - Prime Cuts, Dickey Betts Band - Let's All Get Together – 2001 & Glen Lane - Me & the Blues – 1998.
Evo, tko je sve uzeo učešća na snimanju ovog live nastupa:
Mark May – gitara & vokal
Paul Ramirez - gitara & vokal
Dan Cooper – bas & vokal
Clyde Dempsey- bubnjevi & vokal
Kirk McKim – gitara (1, 2, 6)
Kenny Cordray – gitara (4)
Matt Johnson – gitara ( 7)
Danas kada, po tko zna koji put, slušam njegove obrade i verzije legendarnih tema Ohio – Niela Younga, In Memory of Elizabeth Reed, The Allman Brothers Banda ili nemjerljivog feelinga Santane u Gangsta's Blues, pa do naprosto sjajne i zatvarajuće teme Mercury Blues, koja doslovno blista poput najčišćeg dijamanta. Bravo! Bis! Hoćemo još! No, kada je najbolje onda sve staje, tako to jednostavno mora biti, no nema veze bit će još prigoda.
PREPORUKA:
Album In Texas Live Mark May Banda, pravi je izbor za sve one koji vole Texas Blues, koji vole onaj Southern rock ' blues, za sve one koji znaju uživati u dobroj glazbi. Ma, jednostavno ne propustite biti jedan od tih i takvih freakova. I još samo rečenica za kraj: 'Dragi moj, Dickey Betts… jel' ti to čuješ?!'
Više o svemu možete saznati:
markmay.com
Myspace.com/markmay01
Flyin'dogrecords.com
Popis pjesama:
01.You're Leaving Baby
02.Blue Monday
03.Ohio
04.In Memory of Elizabeth Reed
05.Lights Are On But Nobody's Home
06.Gangster's Blues
07.Mercury Blues
(Flyin' Dog Records)
