I Am The High Fucking Priestess

Review

Music written by and for potheads with beards - ova "definicija" stoner metala na LastFm-u velikoj mjeri predočava ono o čemu je riječ na drugom albumu riječkih stoner jurišnika imena Uma Thurman. Iako može zazvučati stereotipno i podcjenjivački, u suštini je riječ o potrazi za savršenim rifom, te jahanju istog. Nešto poput odnosa vala i surfera, ali bez šarenih bermuda i preplanulih tijela, brada - gitara - pojačalo.

Prije svega valja napomenuti kako je recentni album kao i selftitled debi iz 2010. godine, instrumentalan, dakle izostanak vokala i fokusiranje isključivo na groove i rif. Za moj pojam to nije nimalo loš izbor, stoner bendova s wannabe Neil Fallon likovima ima masa i slični su kao jaje jajetu. Ovim pristupom Uma Thurman predstavlja nekakav mix Karme to Burn i Bongrippera, iako je lepeza utjecaja mnogo šira od sveprisutnog Black Sabbatha preko Kyussa do Goatsnakea recimo.

"I am the High Fucking Priestess" sadrži devet instrumentalnih brojeva, ako izuzmemo kratki intro koji otvara album, osim samog imena benda koje kroz Tarantinovu muzu predstavlja povezanost "filozofije" onoga što rade i Quentinovih filmova, kroz album se provlače sekvence, citati, alegorije vezane uz Pulp Fiction, ali i neke druge scene s velikog platna. Osim naslovne stvari albuma, najbolji dojam ostavljaju "Heavy Feet", čiju kičmu čini zaista odličan rif uz topot i grmljavinu bubnjeva, te "Black Sunday" sa sludgy prizvukom koji pridonosi nešto "mračnijoj" atmosferi.

Najbolja stvar od svega jest činjenica da album možete besplatno skinuti s interneta, a ako ste ljubitelj stoner škole, nema sumnje da će te provesti sasvim ugodne trenutke uz ovaj bend. I da ne zaboravim, album je odsviran uživo, i taj "dirty" štih se osjeti te predstavlja najbolju pozivnicu da kada vidite na banderi plakat Uma Thurman, ne dvojite puno nego odete i poslušate svirku koja vas vjerujem neće razočarati.

Mihael Pinter