Review
Ponajveća enigma popularne glazbe, The Residents, neumorno već četiri i pol desetljeća nižu diskografska ostvarenja koja su rijetko koga ostavila ravnodušnima. No, danas bi Randy, Chuck i Bob mogli razmisliti o skidanju maski po kojima su zapravo postali slavni (?!), što bi bio najveći šok koji bi pružili svojoj publici još od neprohodnog ‘Eskima’, ‘Commercial Albuma’ ili barem ‘Wormwooda’, za kojeg su crpili inspiraciju iz Biblije.
‘Shadowland’ je posljednji dio trilogije nestašnog trojca o smrti, životu i rađanju - tim redom. ‘Talking Light’ i ‘Wonder of Weird’ zvale su se prve dvije turneje, a i na ovoj Residentsi u formi rock opere/kabarea publiku vode kroz većinom noviji dio svoje diskografije, od albuma ‘Freak Show’ nadalje. Rijetki trenuci sa starijih albuma uglavnom su unakaženi pa potom fino upakirani u cjelinu sa svježijim stvarima iz ‘ere kompjutera’. Sam album ‘Shadowland’ snimka je nastupa u Francuskoj, na kojem se, nažalost, nije našlo vremena za pjesme s kontroverznih ‘The Third Reich’n’Roll’, ‘Eskimo’ i ‘Meet the Residents’. Izgleda da je to još jedna stvar koju Residentsi rade drukčijih od svojih poznat(ij)ih vršnjaka koji svoj koncertni repertoar i danas naslanjaju na 30 do 40 godina stare hitove.
Budući da se za puni efekt glazbe Residentsa mora otići na njihov nastup, ostaje reći par rečenica o zvučnom materijalu koji nam je dan na slušanje. A on je dokaz da se u glazbi Residentsa može i uživati, a ne se samo snebivati nad njom dok razmišljamo o tome kako je imati uspješnu glazbenu karijeru bez osobno stečene slave. Takozvani Randy, Chuck i Bob u postavi vokal-gitara-klavijature (tko zna tko je na kojem instrumentu) i u (pretpostavljam) visokoj životnoj dobi predstavljaju uigran i precizan bend kojem biste voljeli ukrasti pokoji riff ili od njih posuditi efekt. ‘Ship of Fools’ je u ovoj izvedbi gotovo lijepa pjesma, i instrumentalno i tekstualno, dok većina pjesama, bez obzira koliko čudne i po stilu različite, sasvim dobro ‘sjedaju’ kao cjelina. No, bez vizualnog djela priče, Residentsi bi se mogli zamijeniti za neki drugi, isto malo spaljeniji, bend koji miješa rock, pop, operu, kabare i industrial u ostvarenje na koje gotovo nitko ne mora baš začepiti uši.
Filip Katić
