Morcheeba je jedan od rijetkih inozemnih izvođača koji razmjerno često nastupaju u Hrvatskoj. Ovog studenog ukazali su se na Cvjetnom naselju, u Boćarskom domu, prostoru koji naoko izgleda kao odličan za održavanje koncerata ali ipak se te neke super kul svirke održavaju negdje drugdje. Boćarski je ove subote bio pun i potpun. Iako smo proteklih godina bend mogli gledati više puta, a samo ove godine su već nastupili u Puli i u Banja Luci, ništa nije zaustavilo pozamašan broj ljudi da još jednom upije zvukove trip-hop downtempo waba-waba debelih i masnih melodija iz Morcheeba repozitorija.
Za potrebe zagrijavanja odabrana je Sara Renar, koja je uz pomoć Dimitrija Dimitrijevića na basu, sasvim dobro povela publiku u smjeru feelinga kakvog pruža Morcheeba. Možda je zbog samog sentimenta glavnog izvođača, ali i zvuk Sare Renar se činio nekako tmastijim i zaokruženijim. Rolala je tako Sara svoj set i ekipa se dobrano uljuljala da bi nakon nje nastupila pauza od skoro 40 minuta do nastupa glavnog izvođača, što je možda ipak previše, tako da do početka Morcheebe nanovo ide novi uvod i novo ufuravanje.
Svakako za Morcheebu i za njenu publiku to nije problem. Dosta se kroz medije razvlači teza da su miljenici zagrebačke publike pa već od prvih taktova publika složno prati svaku dionicu glasa Skye Edwards. S klasičnim cilindrom na glavi Skye je djelovala baš dobro raspoloženo. A i cijeli bend je odisao nekim dobrim raspoloženjem. I Ross Godfrey se više puta primio mikrofona i zahvaljivao publici na toplom prijemu. Redali su se hitovi od „The Sea“, preko „Otherwise“ do „Oh Oh Yeah“. Publika je rado sudjelovala u svakom migu Skye i pjevala na njen poziv. No ipak, tamo negdje oko „Get Along“, imali smo taj jedan „diva moment“, gdje je na njezino pljeskanje publika mlako reagirala pa je Skye odlučila malo sjesti, odmoriti i povući se s pozornice uz obrazloženje kako je imala groznicu te je umorna i iscrpljena. No sve se brzo ispeglalo već na sljedećoj „Part of the Process“ i još više na „Blood Like Lemonade“. I oni koji su ostali na udaljenim tribinama, također su sudjelovali u razmjeni dobrih vibracija.
Jedan mali kuriozitet, i kako kaže Ross Godfrey, povijesni moment, dogodio se za izvedbu pjesme „The Moon“ koja je po prvi put izvedena zajedno s Irenom Žilić. Autorica pjesme je zasluženo dočekala svoj trenutak da pred svojom publikom izvede svoju pjesmu uz podršku benda koji je pjesmu proslavio. Čestitke.
Za kraj prvog dijela koncerta odabran je najpoznatiji singl „Rome Wasn't Built in a Day“ koji je očekivano pobrao i najveće oduševljenje nakon kojeg nije problem tražiti „encore“. A tijekom bisa smo dobili malo sviranja gitare zubima, jedan neobični zahtjev za čučanjem publike i još puno dobrih emocija, ali nažalost nismo dobili „Be yourself“, niti „World looking in“. No, što je tu je. Koncert je završio s „Blindfold“ i ne vjerujem da je itko otišao doma nezadovoljan. Bilo je doduše nekih primjedbi da u određenim dijelovima dvorane zvuk nije bio najčišći, što možda objašnjava tezu da se kul svirke održavaju negdje drugdje, ali tome nisam mogao osobno svjedočiti. U svakom slučaju vjerujem da će nam se Morcheeba još nekoliko puta vratiti i da će svaki put dupkom napuniti prostor ma gdje nastupali.
