Glazbeni festival "Večeri na Griču" predstavio nam je u petak kvartet talijanskog jazz violinista Luce Ciarle.
Ovaj inovativni kvartet pružio je nažalost malobrojnoj publici večer uzbudljive istraživačke glazbe koja vješto izmiče strogoj žanrovskoj klasifikaciji. Njegov je idiom zasnovan na jazzu i duhu jazz improvizacije, ali nadahnjuje se najraznolikijim utjecajima od mediteranskog folka i gypsy glazbe do klasike. Repetoar se sastojao od kombinacije jazz standarda, tradicionala i Ciarlinih originala. Ellingtonovom afro-kubanski intoniranom Caravanu kvartet je udahnuo mediteransku notu, za što je posebno zaslužan harmonikaš Vince Abbracciante.
Živopisno aranžirani gypsy tradicional Train Song prštao je zanimljivim ritmovima, a Ciarlin original Un Bolero Da Balera omaž je famoznom Ravelovom Boleru i nadahnuti crossover između klasike i jazza. Dok je jazz kompozicije umotao u mediteransko glazbeno ruho, pravu mediteransku pjesmu, talijanski partizanski klasik Bella Ciao kvartet je transformirao kroz ekspresivnu jazz improvizaciju. Koncert je zaključen osebujnom interpretacijom Bacha – Ciarlinom kompozicijom Bach Tarantolato, u kojoj dolazi do naizgled neobičnog no muzički sasvim uvjerljivog spajanja Bacha i etno glazbe s talijanskog juga.
U oko sat i pol virtuozne svirke Ciarlin kvartet predstavio je jednu eklektičnu glazbenu perspektivu, no koja zvuči iznenađujuće organski. Bujno zvučno tkanje mediteranskog melosa, gypsy ritmovi, suvremeni jazz, bolero i Bach spojili su se u zavodljivi zvuk koji nema ni potrebu kategorizirati se. Još je jednom potvrđeno da najuzbudljivija glazba često nastaje izvan "ladica".
