Home Light

Review

Petnaest godina s istim suradnicima u bendu - to je rijetkost na jazz sceni! Ostvario je to slavni američki saksofonist Ernie Watts koji je u tom razdoblju održao niz koncerata i snimio sedam albuma s istom, europskom ritam sekcijom. Njegovi su suradnici od povjerenja pijanist Christoph Saenger, kontrabasist Rudi Engel i bubnjar Heinrich Koebherling. Kako nakon toliko odsviranog materijala donijeti nešto novo, jer to je u današnje doba ključno pitanje, zar ne? Donijeti nešto novo! No, možda ipak to nije toliko važno za veličinu kao što je Watts. Naime nakon što je trinaest godina - cijelo vrijeme postojanja - bio član Charlie Haden Quarteta West koji je godinama bio proglašavan najboljim jazz sastavom na svijetu, te je svirao s velikanima raznih žanrova kao što su Gene Ammons, Donald Byrd, Paul Anka, Stanley Clarke, Kurt Elling, Rolling Stonesi, Pat Metheny, Marvin Gaye, Dizzy Gillespie, Frank Zappa, Quincy Jones, John Mayall i drugima, zaista mu nije stalo što drugi misle. Danas, kao sedamdesetčetverogodišnjak koji nikome ništa ne mora dokazivati, izvodi glazbu koju najviše voli i s kim najviše voli svirati, a to su spomenuti jazzisti. Za novi album znakovita naziva, “Home Light”, snimio je vlastite ili skladbe članova sastava, ali i standarde kao što je “O.P.” Sama Jonesa. Svaka je drukčijeg karaktera i svaka podsjeća ne neku epizodu ili osobu iz povijesti jazza. No, najvažniji je užitak slušanja, jer izvodi ih uvjerljivo, nepretenciozno ali moćno, s posebnim žarom i strašću.

Davor Hrvoj