Review
Jamey Jasta ime je koje bi ljudima iz svijeta žestoke alternativne glazbe trebalo biti dobro poznato. No eto, čak ni ja nisam znao da, osim što je frontmen megapopularnog hardcore benda Hatebreed i sludgera Kingdom of Sorrow, što vodi izdavačku kuću Stillborn Records i vlastitu robnu liniju te što je jedan od najprepoznatljivijih i najvažnijih faca u svijetu metala, također predvodi bend Icepick. Uza sve to, čovjek nađe vremena za izbaciti i solo-album. Stvarno vrijedno divljenja, pogotovo ako se uzme u obzir da Jasta sadrži vrlo kvalitetan set pjesama.
E sad, glazbena povijest nas uči da obično kad glazbenik krene objavljivati solo-album, on u principu nastoji snimiti nešto drugačije od onog po čemu ga svi znaju. No Jamey baš ne drži do tih nepisanih pravila i drži se onog što najbolje zna, a to je čistokrvni hardcore. Doduše, na ovom albumu taj hardcore malo više mjesta nego što je za taj žanr uobičajeno daje metalu, točnije metalcoreu. Ipak, prva stvar, odlična Walk That Path Alone, je još uvijek čisti HC, s prepoznatljivim Jameyevim zapovjedničkim urlikom i brzim tempom kroz cijelu pjesmu. Međutim, već na idućih par pjesmama, koje su nekakva mješavina HC-a i metalcorea, na scenu stupa nešto što kod Jaste do sada nismo imali nikad priliku čuti, a to je njegov clean vokal. I moram priznati, uopće ne zvuči loše. Jameyev glas je nekako dublji i „oštriji“ ako uzmemo u obzir kako zvuče tipični metalcore vokalisti. Da polovica njih zvuči ovako, taj žanr bi vjerojatno bio donekle respektabilniji u heavy metal krugovima.
Uglavnom, tako nekako zvuči cijela prva polovica albuma (ako zanemarimo prvu stvar te pjesmu Anthem of the Freedom Fighter) i da nema vrlo moćne baraže riffova zbog kojih pjesme pomalo podsjećaju na opus benda Five Finger Death Punch, tih 5-6 skladbi bi bile i pomalo dosadnjikave. Stvar zato spašava druga polovica albuma koju obilježavaju gostujuća imena, većinom vokalisti. Radi se uglavnom o autorovim prijateljima, sve redom poznatim i vrhunskim glazbenicima, prije svega o Timu Lambesisu iz benda As I Lay Dying, Philu Labonteu iz All That Remains te poznatom skateboarderu (i u slobodno vrijeme glazbeniku) Mikeu Vallelyu. Međutim, za ponajbolju stvar konkurira Enslaved, Dead or Depraved na kojoj grmi jedan od trenutno najmoćnijih vokala, Randy Blythe iz benda Lamb of God. Pjesmu mogu opisati jedino kao čistu energiju i moć, za cijelu stepenicu iznad ostalih, možda pomalo mediokritetnih skladbi na albumu.
Dvojica gostiju koji nisu vokalisti su gitaristi. Jedan je Mark Morton, također iz Lamb of God, čije dvije solaže možemo čuti na Death Bestowed i s obzirom da sam obožavatelj njegovog rada čini mi se da je malo podbacio. Njegove gitarističke dionice i solaže su obično kompleksnije i „zapetljanije“, a na ovoj pjesmi to jednostavno nisu. No dobro, ovo je prije svega hardcore album pa se (bez uvrede HC fanovima) niti ne traži prevelika kompleksnost. Međutim, na virtuoznosti zato ne štedi drugi gostujući gitarist. Zakk Wylde na pjesmi The Fearless Must Endure stvarno opravdava svoju titulu gitarističkog boga pa pjesma njegovom zaslugom ulazi u popis najboljih na albumu.
Tematski gledano, ovih 12 sladbi govori o tipičnim hardcore motivima, o opresiji nadređenih, pozivima na borbu protiv toga, teškom životu nižih klasa i sličnome. Jastini tekstovi su i dalje čvrsti i stihovi poput Last night I went where dreams go to die / And set it ablaze“ ili „I`ve got a fist of a fighter / Heart of a warrior / Scars of a soldier / And a hands of a working man podsjećaju zašto ga obožavamo.
Sve u svemu, radi se o solidnom albumu. Kao što rekoh, Jasta nam dokazuje da nije jednodimenzionalan kao umjetnik i prije svega treba mu se nakloniti što uspijeva baratati tolikim projektima. Negativna stvar kod ovog albuma je što prva polovica albuma djeluje identično mnogim albumima metalcore žanra. Međutim pozitivna stvar je što album odiše čistom energijom i većinu vremena baš „nabrijava“. Moja ocjena bi bila negdje na granici između trojke i četvorke, no hajde, zažmirit ću na jedno oko i preći preko negativnih točaka pa ću Jasti dodijeliti četvorku.
Autor: Goran Tomac
/
