Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Grinding Wheel


Bookmark

Data

Released Veljača 2017
Format Albumi
Vrsta Thrash Metal / Speed/Trash Metal
Dodano Petak, 03 Ožujak 2017
Žanr Heavy Metal
Length 1:00:12
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2017
Država Europa
Etiketa Nuclear Blast
Catalog Number NB 3702-2
Edition details 10.2.2017.; produkcija: Overkill; snimano: 2016. - Gear Recording Studio, Shrewsbury, NJ; SKH Recording Studios, Stuart, FL
Tags Nuclear Blast Overkill

Review

Nedavno smo na ovim stranicama pisali o klasičnim thrash grupama i kako ih je većina u vrlo dobroj formi. Velik broj tih grupa svira već dugi niz godina i mnogo njih je izdalo poveći broj albuma u svojim karijerama. Međutim, malo je onih koje sviraju dugo i cijelo to vrijeme izdaju kvalitetne albume. A onda imamo i Overkill. Osnovana 1980. godine, grupa već 37 godina izdaje albume rijetko viđenom redovitošću i razinom kvalitete u metalu i šire. Grupa je još od 80-ih vrlo uspješno pretakala punk i NWOBHM (New wave of British heavy metal) estetiku u svoje pjesme, čija su glazbena rješenja spajali s thrashom. Kroz 90-te i 2000-te u svoju su glazbu s više ili manje uspjeha dodavali i groove elementa, da bi se albumom “Ironbound” iz 2010. vratili u thrash vode i time započeli svojevrsnu renesansu koja se nastavlja i novim albumom koji je, prvotno najavljen za studeni 2016., izašao u veljači 2017.

Osamnaesti je album grupe iz New Jerseyja nazvan “The Grinding Wheel” i prema riječima pjevača Bobbyja “Blitza” Ellswortha naslov je aluzija na karijeru grupe u cjelini koja je stekla ugled na teži način, vječnim turnejama i novim albumima, nikad ne pokušavajući omekšati i kompromitirati svoj zvuk i stav. U praksi, to znači da album jednom kad krene ne staje s konstantnom paradom rifova i pokazuje zašto je zapravo thrash kakav Overkill svira toliko popularan i zabavan. Nijedan se žanr metala svojom tematikom ne referira više na samoga sebe i svoj odnos s fanovima od thrasha. Tu je sveprisutna sinergija grupe i njezinih fanova uvijek bila jedan za sve, svi za jednog.

“Mean, Green, Killing Machine” otvara album pozivom na akciju i ritmom koji podsjeća na turiranje dobro podmazanog motora. Na prvoj pjesmi odmah prepoznajemo sve odlike Overkilla, Ellsworthov distinktivni vokal koji ne gubi snagu s godinama, izraženi bas D. D. Vernija, bubnjeve Rona Lipnickog i rifove Davea Linska i Dereka Tailera koji gaze sve pred sobom poput Warriorsa na putu prema Coney Islandu. Stvari se ne smiruju ni u nastavku. “Goddamn Trouble” i “Our Finest Hour” nastavljaju s agresijom i osnažuju poveznicu grupe i fanova s prikladnim tekstovima pjesama.

Prva prilika za uzeti malo zraka pojavljuje se tek na četvrtoj pjesmi “Shine On” gdje se u sredini pjesme stvari usporavaju samo na trenutak, samo da bi se nastavile još brže i još jače. “The Long Road” epski je orijentirana stvar s čujnim utjecajem Iron Maidena u zvuku, dok “Let's All Go to Hades” pripušta punk izričaj u najveselijoj pjesmi na albumu. “Come Heavy” vraća žestinu s malo dodanog groovea u zvuk, ali to je tek priprema za “Red White and Blue”, najbržu i najagresivniju stvar na albumu za koju je teško povjerovati da je sviraju ljudi koji imaju preko 50 godina, a neki su, poput pjevača, i blizu svoga 60. rođendana. Za kraj je ostavljeno dvostruko okretanje kotača: kraća “The Wheel” nastavlja nesmiljenu paljbu s prethodne pjesme, dok naslovna “The Grinding Wheel” usporava stvari i epski gradi atmosferu prema posljednjem napadu iz rovova i kraju albuma.

Kad se budu pisale glazbene enciklopedije u budućnosti, uz sve dužno poštovanje prema drugim grupama, za natuknicu thrash metal bit će dovoljno kao primjer žanra staviti samo jednu grupu koja je kroz glazbu koju stvara i stav utjelovila sve ono što thrash definira kao žanr. Uz pretpostavku da će se dobra praksa nastaviti, za četrdesetogodišnjicu Overkilla 2020. godine možemo očekivati i novi album. Kotač Overkilla se okreće i vjekovi dolaze i prolaze, ostavljajući uspomene koje postaju legende.

Boris Čičovački

Comments
Hits 237