Review
Ovaj je bend na neki način obilježio sredinu prvog desetljeća novog milenija. Sve je počelo usponom Green Daya i njihovog „American Idiota“ kada je tzv. pop-punk općeprihvaćen te je treštao sa svih strana. Fall Out Boy su tada izdali album „From Under the Cork Tree“ i Myspace nacija ih je prihvatila s velikim oduševljenjem. Svi koji poznaju njihov rad upoznati su s posebnom bojom vokala Patricka Stumpa. Meni je ostao u sjećanju po izrazito visokom držanju električne gitare i štreberskom stajlingu. Također, marketinški važan dio benda je i Pete Wentz koji je učinio ovaj bend jedan od rijetkih kod kojeg cure više vrište za basistom nego pjevačem. Bipolarnim basistom s pokušajem samoubojstva u povijesti bolesti. Sjajni izvana i truli uznutra, odlučili su prekinuti s radom. Vjerojatno ih je propuh u džepovima natjerao da se vrate opet na scenu pa 2013. godine objavljuju album „Save Rock'n'Roll“. No, bio je to i zakret u njihovoj karijeri. Sada su jasno deklarirani mainstream, čak su nastupili na modnoj reviji Victoria's Secreta. Moderni zvuk prožeo je njihove jednostavne kompozicije i evoluirao je u album „American Beauty/American Psycho“.
Pjesme su zadržale esenciju Fall Out Boya, to su oni, no bend je u želji da uklopi moderan zvuk i prikloni se što široj publici izgubio prvotni žar. Dobro, postoji žar, no više je to žar očaja nego umjetničkog uzleta. Album je dobar, pjesme su lagane za slušanje, ulaze u uho i do zadnjeg detalja su ušminkane. Svaki je takt promišljen i ciljano odsviran. Prilagođenost radijskom eteru i više je nego očita. Sve je lijepo i savršeno, no pjesmama fali uzbuđenja. Fali im duh koji u sebi nose njihovi hitovi „Dance Dance“, „Sugar We're Going Down“ ili „This Ain't a Scene, It's an Arms Race“. Od pjesama se istiće „Uma Thurman“ zbog korištenja melodije iz serije „The Munsters“ te je to jedina pjesma s albuma zbog koje bih htjela album preslušati još jednom. Također, naslovna „American Beauty/American Psycho“ podiže energiju i daje dinamiku cijelom albumu koji na trenutke postaje jednoličan i dosadan.
Djelo je to koje je bendu donijelo vrhove svih svjetskih top ljestvica i odličnu tiražu, no, iskreno, ne vidim razloga tolikom uspjehu. Što se kvalitete tiče, bilo s produkcijske ili kompozitorske strane, za ovaj bend je to i više nego visoko. No, očaj za širom publikom i nasilno uklapanje modernih elemenata na veliko se čuje. Fanovi će vjerojatno biti zadovoljni, novi će fanove također steći jer bolje od ovog u punk-pop žanru se trenutno ne nudi. „Save Rock'n'Roll“ puno je uzbudljiviji.
Maja Trstenjak
