A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Uvod | 1:54 | ||||
2 | Čaroban | 6:14 | ||||
3 | Jasmina sanja u tehnikoloru | 4:06 | ||||
4 | Autentično osrednji | 4:28 | ||||
5 | Pastorala | 3:58 | ||||
6 | Ljubav stoljeća | 4:22 | ||||
7 | Tek je prva | 3:45 | ||||
8 | Čuvaj me | 3:44 | ||||
9 | Dobro je da sam bivši | 4:47 | ||||
10 | 3:27 AM | 5:21 | ||||
11 | Ispočetka | 5:09 | ||||
12 | Uz njega je nikad nije bilo strah | 6:45 | ||||
13 | BONUS: Od svjetla i ptica | 5:00 |
Tamo negdje gdje bi i hrvatska glazbena scena trebala biti bar gusta, ako već ne i najgušća, godinama je Aljoša Šerić u ovomilenijskom razdoblju više-manje solirao sa svojim Ramirezom. Mireći rafiniran pop-senzibilitet sa suvremenim gitarskim zvukom, bez straha da otpliva u plitke vode u kojima se pop i rock koprcaju u mulju "poslovično" zvanom "pop-rock", ovaj je mladi autor podjednako vješto osluškivao i smišljao, posvajao i stvarao, iz koraka u korak sve uvjerljivije kreirajući svoju finu, neglasnu a dovoljno bučnu, osobnu ali i prepoznatljivu poetiku s kojom se nije teško poistovjetiti. Kako se Ramirez hladio u vlastitim strujanjima, tako je pak rastao off-projekt Pavel, nježniji, tiši brat blizanac još ogoljenijih emocija. Ogoljenije glazbe, još intimnije sadržine, mekše muskulature, ali nipošto manje snage. Ramirez se polako i ugasio, a Pavel je postao on-projekt, došavši, evo, i do trećeg albuma…
Do albuma poput poklona za vlastito vjenčanje: Aljoša je friško sa svojom suradnicom i sve angažiranijom pjevačicom u bendu, Antonijom Matković uplovio i u bračne vode pa je na krilima hit-singla "Čuvaj me" s njom kao glavnim vokalom, album "I mi smo došli na red" uistinu doletio poput konfeta. Bez izrazitijih iznenađenja, bez izmišljanja tople vode i bez brčkanja u hladnoj – ovdje je riječ o sjajnom malom albumu sjajnog malog benda. S tim da ovi "mali" atributi govore tek o izbjegavanju pompi, boja i zastava. Šerićeva poetika ih ionako ne bi najbolje podnijela i on to dobro zna. A zna jer naprosto želi raditi dobru glazbu.
"I mi smo došli na red" kao da i samim naslovom ističe tu ljubavnu vezu najistaknutijih aktera, ali bilo bi nepošteno tako pojednostaviti i reducirati priču, koliko se god upravo Antonia i Aljoša povlačili po naslovnici albuma. Jer, zvučna slika koja će se rastvoriti već instrumentalnim "Uvodom" odaje jednostavno odlično naštiman bend, podešen na frekvenciju kojom melankolija teče posve nesmetano, a istovremeno radost i vedrina, "čak" optimizam, izbijaju na površinu kroz pore samo za njih načinjene. Ne, ne morate biti hipersenzibilne mamine (ili tatine) maze, još manje suckeri na patetiku i indie-kmečavce, da biste zavoljeli Pavel. Bilo onaj u prošlim inkarnacijama, bilo ovaj današnji – ovdje je patetika samoj sebi neprijatelj, a emocije čine vezivno tkivo, a ne samo meso ovoga glazbenog tijela koje je sjetno i vedro u isti mah, autentično u svom jeziku i tonalitetu, a osrednje možda tek u broju decibela.
Zato ću ja biti patetičniji pa reći kako je "Čuvaj me" jedan od najljepših singlova sa hrvatske scene u zadnjih više nego je prstiju na rukama godina, toliko da je savršena u svojoj mekoj pop-konstrukciji, osvježavajuća u svojoj lakoći i, kako mi se još čini, posve otporna na trošnost. A ona čak ne drži album niti mu je stjegonoša – te "titule" pripadaju još bar polovici pjesama na albumu (a i tu sam škrt na brojenju). Jer, kako se razlijeva snovita "Čaroban", koja zvuči kao da je došla iz radionice Davea Fridmanna, ili kako se poput klupka odmata "Dobro je da sam bivši", imate dojam da je cijela zbirka sastavljena od pažljivo biranih dijelova što podupiru jedan drugoga. "Jasmina sanja u tehnikoloru" bez ijednog stiha uspijeva prepričati baš čitav san, a "Ljubav stoljeća" čak kroz dozu cinizma uspijeva biti... pa, lijepa, svjedočeći i život kao takav. "3:27 AM" pak sabire sve ono što Pavelova, pardon, Aljošina poetika predstavlja, a što se baždarilo još u Ramirezu – pjesma je to koja ne samo unutar svog trajanja raste, rastače se i prosipa u širokim slapovima, već se ta dinamika širi svakim novim slušanjem. Ako vam ni to nije dovoljno da prihvatite album kao skladnu pop-slagalicu, dodajmo još motivacijsku "Ispočetka" čiji se refren obrušava po gotovo školskim pravilima ili jednostavno razoružavajuću, poletnu "Autentično osrednji", koja će vam i ono što vam se dotad činilo složenim i napornim učiniti laganim i uz zvižduk rješivim.
Tko god to točno došao na red, izvjesno je samo da su Pavel zasvirali na pravoj stranici kajdanke, ne upavši ni u jednu ladicu koju su pritom otvorili. Nema smisla ni potrebe tražiti im usporedbe, podžanrove, ljestvice ni srednje vrijednosti – "I mi smo došli na red" rezultat je radosti muziciranja i njegovanja talenata. Ne treba tražiti ni velike stihove niti gitarske bravure, raspredati je li to sve skupa bliže Gibonniju ili Pipsima, najmanje ima li tu "mišića", jer sve je na svome mjestu, možda kojih desetak minuta duže nego što bi optimalno trebalo, ali zato ne manje intrigantno u svojoj lakoći (glazbenog) postojanja.
Toni Matošin
« Od prve zvijezde ravno | Pavel Albumi Kronologija | Družba krivih odluka » |