Review
Ovom kompilacijom Parlophone i Capitol vraćaju Greenwoodu i Yorkeu za izdavanje In Rainbows mimo audio mafije. Radiohead su otišli van ugovora da budu dobro potkoženi DIY pankeri sa jakom ekološkom svijesti, a što sa kućom? Diskografskom kućom? Branšom koja će izumrijeti prije nego Keith Richards po zadnji put promjeni krv?
Izdavati će kompilacije i svježe naivce kojima je činjenica da su na ugovoru privremena olakotna okolnost do djevojačkih srca i sličnih potrošnih stvari.
Karijera benda koji ima dva dobra albuma od sedam prosijala se kroz šesnaest pjesama o kojima su napisane kartice i kartice teksta samo u starom Nomadu i stvarno 2008. za tim nema potrebe ako ih nije remiksirao Trent Reznor osobno. A nije.
Većina stvari povučena sa OK Computer iz 1997. godine, albuma koji je nekima alfa i omega, a nekima šareni podmetač za čaše sa omotom koji nije dobro koristiti za filtere je sadrži tiskarske boje.
Čak su i sa Kid A, ploče koja nije imala službenih singlova, izvukli tri predstavnika: moćnu Idioteque te nešto manje moćne Everything in Its Right Place i Optimistic. Na bonus disku ima svašta toga, a rijetka je samo Talk Show Host kao b – strana Street Spirit (Fade Out) singla iz 1996. godine te True Love Waits sa live albuma pet godina kasnije koja nikad nije izašla u studijskoj verziji.
Kupiti ili ne kupiti? Koga zafrkavate kad diskove ne kupujete od kad pržilice koštaju ispod 500 kuna. Ubodite radije istoimeni DVD sa masu spotova (masu = 21) pa imate što i gledati kad poželite stisnuti mute.
Antonio Hadrović