Koncert „Oliverovih 70“ obilježava pedeset godina karijere i sedamdeseti rođendan te se najavljuje već mjesecima i ne trebamo se uopće pitati da li je bio rasprodan ili nije, a instrumentalnim interpretacijama počeo je u 20:20 nastupom Zagrebačke filharmonije koja je izvodila Oliverove pjesme na čelu sa Alanom Bjelinskim.

Pred kraj izvedbe na pozornicu izlazi Oliver. Kad bih van reka' da san se pripa, ne bih van laga, otkucaji su mi 30 posto brži nego inače - bilo je prvo što je rekao kada je stigao na pozornicu dok ga je publika toplo pozdravila.

Koncert je počeo laganim ritmom „Evo mene među moje“, „Zelenu granu s tugom žuta voća“, „Ako izgubim tebe“, „Nestajem“, „Nocturno“.

Nadam se da van nismo preglasni. Ovih koncerata zabavne glazbe više nema. Smatra san da je dobro da kraj sve ove ludnice koja se događa, imamo dvi-tri ure vrimena – izjavio je i počeo sa izvedbom pjesme „Brod u boci“, „Što to bješe ljubav“ na što je i od publike koja je upalila mobitele i upaljače dobio reakciju, te je sa njim lagano pjevušila refrene.

Na početku nisam naglasila da je na svoj spektakl pozvao i goste izvođače koji su upotpunili sinoćnji ugođaj. Prvi gost bio je Antonio Serrano, španjolski usni harmonikaš koji je sa Oliverom izveo pjesmu „Nevera“. Antonio je virtuoz svog instrumenta. Nakon „Nevere“ sam izvodi „Rapsody in Blue“ u pratnji simfonijskog orkestra. Nakon te izvedbe orkestar se povukao te je Oliver u pratnji zbora, koji je iz publike pristupio pozornici noseći goruće lampione nastavio sa pjesmama „Dobar dan“, „Lipa moja“, „Vjeruj mi“.

Nakon toga smo na pozornici mogli vidjeti Dupine te su sa Oliverom krenuli na izvođenje svima poznate pjesme „Trag u beskraju“ gdje su prevladale gitare te je u dvorani nastupila romantična atmosfera. U izvedbi „Tko sam ja da ti sudim“ publika je pružala potporu Oliveru prateći ga pjevajući stihove pjesme.

Sljedeći gost mu je bio Elvis Stanić koji je sa Olijem izveo skladbu „Magdalena“ nakon čega smo u Areni mogli među publikom koja je brojila i više od 10 000tak tisuća ljudi osjetiti ponovno tragove romantične atmosfere. Cijela Arena se bacila na posao i nježno ih pratila pjevušeći stihove.
Oliver je spontano pozdravio i svoje Velalučane, uputio je pozdrave svojoj rodnoj Vela Luci u sklopu pjesme „Vela Luke“.

Treći gost bio je Stjepan Hauser, iz svima poznate grupe 2Cellos koji je sa njim izveo pjesmu „Pismo moja“ što je opet izazvalo sjajnu reakciju publike.

Kao četvrti i posljednji gost, na pozornici se pojavio Matija Dedić za kojega je Oliver komentirao da obzirom da nije slušao svog pokojnoj tatu Arsena, sada je vrhunski klavijaturist. U duetu su Matija i Oliver izveli skladbu „Vridilo je“ što je stvorilo intimno okruženje u Areni. Izvedbama „Bez tebe“, „Nedostaješ mi ti“, „U ljubav vjere nemam“ se podigla atmosfera dok je pjesmom „Morski vuk“/“Nadalina“ i publika ustala i pružila podršku po tko zna koji put ove večeri Oliveru prateći ga u ritmu plešući.

Nakon tgoa je sa zborom, Dupinima i Filharmonijom izveo „I Wish“ i „I Believe When I Fall in Love With You It Will Be Forever“.

Završni dio pjesama kojima je zaključio koncert su „Nisi više moja bol“, „Galeb“, „Cesarica“, a pjesmom „Vjeruj u ljubav“ dokazao je koliko još ima osoba koje vjeruju u ljubav, a bilo ih je i sinoć u dvorani u velikom broju.

Nakon izvođenja „Vjeruj u ljubav“ napustio je pozornicu sa svim prisutnima na njoj i nestao na desetak minuta. Nakon dozivanja publike, vratio se i pitao: hoćemo sa dva put san umra? Odradio je i tu pjesmu na svoj najbolji način, pozdravio vjernu publiku i umorno napustio pozornicu.
Volim i cijenim Olivera, i smatram kako je jedan od najstarijih, najkvalitetnijih i najiskusnijih hrvatskih izvođača. Bila sam na jako puno njegovih koncerata, ali smatram da u tri i po satnom trajanju sinoćnji koncert bilježi jedan od najvećih i najboljih nastupa. Dokazao je kako je naš morski vuk, Velelučanin, jedan jedini, što je stariji to je sve mlađi, kvalitetniji i možemo reći da još neotkriven do kraja, hrvatski dragulj.