Iza imena Auguste "kriju" se Ivana Lulić i Gordana Marković, dvije mlade zaljubljenice u finu glazbu, kakvu su svojim rukopisom ispisale na preklanjskom albumu "Sve što je nekada bilo važno". Album je prilično dobro prošao kod kritike, a i kod publike, što je cure relativno brzo vratilo u studio. Dok očekujemo njihove nove radove, zapitali smo ih kojih bi sedam albuma izdvojili kao sebi posebno važne i drage.
Tom Waits - "Closing Time" (1973.)
Sve što mi je nedostajalo kod Boba Dylana i Leonarda Cohena, Tom Waits je uspio zabilježiti na svom debitantskom albumu. Tekstualno jak, glasovno neistrošen i pod utjecajima folka i jazza, ovaj album s dominantnim klavirom nešto je najljepše što se može čuti od dosad snimljene glazbe.
Dido - "No Angel" (1999.)
Iako je objavila još nekoliko albuma, No Angel je ostao njen najuspješniji album. Točno znam na kojem se dijelu okretala kazeta koliko sam ga puta preslušala. Tih je godina konačno i u naše selo došao dial-up internet pa me Dido odvela do All Saints, pa Oasisa, U2-a i onda mi se otvorio dijeli dijapazon bendova koje je tek trebalo otkriti. Dan danas znam sve lyricse s tog albuma iako jako loše pamtim tuđe pjesme.
Gibonni - "Mirakul" (2001.)
Ne sjećam se kad sam baš točno počela slušati Gibonnija, ali kad mi spomeneš njegovo ime, meni će prvo pasti na pamet jedna snimka s HRT-a gdje Gibonni s dugom kosom sjedi na pozornici, a pored njega osoba sa škarama u ruci. Gibonni pjeva na mikrofon i smješka se, a osoba mu reže kosu. Ljudi u publici su užasnuti. To je moje prvo sjećanje na Gibonnija. Drugo je beskrajno slušanje Mirakula kad je izašao. Ne znam dal' je to bilo baš zbog njegove glazbe ili zato što su u to vrijeme meni jako draga dva dečka znala svirati onaj broj Miroslava Tadića ''Libar od mojega duga'' koji mi se jako puno vrtio na repeatu. Otad baš jako volim slušati Gibonnija i sada znam, sve je bolji što ima manje kose na glavi :)
Gabriel Faure - "Requiem Op. 48" (1887.)
Još u srednjoj školi u Virovitici prijateljica mi je rekla da si pravi pjevač ako u Zagrebu uspiješ ući u akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Oni su ogledalo kvalitete i discipline. Tada sam odlučila da ću otići na audiciju kada dođem studirati u Zagreb, samo da vidim mogu li ja to. Tamo sam prvi put počela shvaćati klasičnu glazbu, a Fauré je uvelike utjecao da ostanem s Goranovcima punih 8 godina. Pjevala sam puno toga, puno veće i razvikanije rekvijeme, no Fauréov mi je i dalje ostao najdraže klasično djelo koje sam čula..
Radiohead - "In Rainbows" (2007.)
Album koji je obilježio moje studiranje. Dotad sam slušala isključivo pop glazbu i obrazovala se preko radijskih stanica, a onda me moja cimerica uvela u neki alternativni svemir. Mislim da je to bio jedini album koji mi se svidio u potpunosti od svega što mi je puštala dok smo spremale ispite za sve one opskurne kolegije koji rijetko čemu služe u životu. Kad god ga slušam, baš me ugrije oko srca jer me vrati u neke bezbrižne dane.
Voland Le Mat - "Faustopojke" (2009.)
Momir Oljača se samo odjednom pojavio i pomeo svu dotadašnju mladu kantautorsku struju. Barem u mojim očima. Arsen mi je nekad bio dalek i neshvatljiv i to se nisam baš usudila reći na glas, Rundek je glas generacije mojih roditelja, a Oljača je bio ovdje. Razumljiv i aktualan s produkcijom baš po mom guštu. Ovaj mi je album svake jeseni najslušaniji i baš mi je drago da se vratio i počeo stvarati nove pjesme.
Amos Lee - "Mission Bell" (2011.)
Glas Amosa Leeja prvi put sam čula u nekoj od epizoda Uvoda u anatomiju. Odmah sam se zakačila i krenula istraživati ovog philadelphijskog kantautora. Slušala sam ga uživo u jednom manjem teatru u Parizu gdje me posve osvojio izvedbama s bendom. Uz minimalno i dozirano uplitanje instrumenata savršeno je isplivao njegov vokal i svi su tekstovi dobili težinu. To je bilo početkom 2012. kad je promovirao upravo ovaj album i iste su godine, samo par mjeseci kasnije, nastale Auguste.
Eva Cassidy - "Live at Blues Alley" (1996.)
Sjećam se trenutka kad sam prvi puta čula glas Eve Cassidy. Bila je to pjesma „Fields of gold“ s ovog albuma. Njenu glazbu i način izvođenja sam zavoljela momentalno. Moglo bi se reći da je ovaj album jako puno utjecaja ostavio na mene. Osim što sam odlučila puno više vježbati gitaru, promijenila sam i način razmišljanja o glazbi i pjesmama jer sam shvatila koliko je aranžman i sama interpretacija pjesama bitna i da zapravo stil pjesme ne ovisi o njoj samoj, nego o tome na koji način ju izvodimo.
Melody Gardot - "My One and Only Thrill" (2009.)
Melody mi je jedna od dražih kantautorica jer kombinira stilove baš onako kako mi najviše paše. Osim toga, na ovom albumu je i jako puno orkestracija, što zvukovno uvijek vraća u neka prošla vremena, 50-e i 60-e tako da mi se i to jako sviđa.
Amira Medunjanin - "Damar" (2016.)
Specifičan način na koji Amira interpretira sevdalinke mi jako paše, a kada se to spoji sa izvrsnim aranžmanima muzičara koji su s njom surađivali na ovom albumu (Bojan Zulfikarpasic, Ante Gelo, Bojan Jović i Zvonimir Šestak) izvrsno se prožimaju sevdalinka i jazz. Osim toga, Amira je sjajna uživo i slušajući ovaj album uvijek se podsjetim divnog koncerta u Lisinskom. Album je ugodan za slušanje, a uz tradicionalne sevdalinke donosi i dvije autorske pjesme.
Norah Jones - "Come Away With Me" (2002.)
Debitantski album Norah Jones, i meni najdraži. Krasna kombinacija pop-a i jazza, pa čak i countryja i bluesa. Ugodan vokal i odlične pjesme razlog su zašto ga vrlo često slušam.
Carole King - "Tapestry" (1971.)
Također, jedna od dražih kantautorica i jedan od dražih kantautorskih albuma. Za Carole sam prvo čula kao autoricu pjesme „Natural Woman“, a tek sam onda otkrila i ovaj sjajan album. Sviđa mi se način na koji sklada, svira klavir i postiže atmosferu u pjesmama.
The Carpenters - "Close To You" (1970.)
Carpentersi, brat i sestra Richard i Karen, imaju onaj prepoznatljivi zvuk, možda je to i zbog specifičnog glasa Karen Carpenter. Sjećam se da sam jako puno slušala ovaj album u vrijeme kad sam učila pjevanje jer me fascinirao njezin glas. Osim toga, pjesme su divne, opuštajuće i zrače pozitivnom melankolijom.
The Common Linnets - "The Common Linnets" (2014.)
Ovaj album najčešće svira u autu, izvrstan je za putovanja i nekako uvijek nakon slušanja tog albuma dobijem inspiraciju za stvaranje neke nove glazbe.