Kraj godine idealna je prilika da bismo se osvrnuli na odlazeću godinu i napravili „malu“ inventuru svega što je bilo. Stoga se i redakcija našega portala pozabavila ocjenjivanjem albuma koji su objavljeni u 2023. godini. Naravno, svaki bi pojedinac mogao istaknuti događaje koje bi obojao raznim tonovima monokromatskog spektra i učinio bi to ovisno o svom pogledu na svijet kao i broj sati provedenih uz informativne medijske sadržaje. Stoga je lista koju donosimo u nastavku rezultat glasovanja čak 14 novinara SoundGuardiana. Svatko od nas naoružan svojim iskustvom, glazbenim ukusom i jedinstvenom perspektivom na svoj je način pridonio što objektivnijoj slici ovih naših simboličnih 23 od stotinjak domaćih albuma koji su objavljeni tijekom 2023. godine.

U jeku sezone radosti, darivanja i konzumiranja povećane količine slatkiša, vrijeme je da se prisjetimo i izdvojimo poslastice koje su nam naši glazbenici servirali tijekom posljednjih dvanaest mjeseci. Pozivamo vas da nam se pridružite u odmatanju glazbenih darova i pogledate što je vama i nama u ovoj godini poklonila hrvatska glazbena scena i to na svim razinama. Pa, krenimo!…

23. Detour: „Master Blaster“; Mihael Plantak: „Songs Past“; Zimizelen: „San na uzici“

Za sami ulazak u top listu vodila se tijesna borba koja je naposljetku rezultirala podjelom dvadeset i trećeg mjesta između tri kandidata: potpuno identičan broj bodova odnosno istih ocjena (u nešto drukčijem redoslijedu) prikupili su Detour (Aquarius Records), Mihael Plantak (Samostalno) i Zimizelen (Dostava zvuka).

Znamo da je Detour hrvatski electro-acoustic pop glazbeni sastav čiji zvuk obuhvaća glazbene žanrove electro i baroque popa te rocka s utjecajima funka i jazza. Ono što je zanimljivo jest svakako činjenica da su vokalne dionice ovih deset pjesama na njihovom novom albumu „Master Blaster“ snimile čak četiri vokalistice: Karla Krmpotić, Dora Mijat, Ivana Giova Radan te Laura John. Treba spomenuti i da su s naslovnom pjesmom Detour nastupili na ovogodišnjoj Dori i zauzeli treće mjesto te tako ostali uskraćeni za nastup na Eurosongu. Većinu ovog albuma Detour je publici tijekom posljednjih godina dostavljao u formatu singlova, no cjelinu su kvalitetno zaokružili upravo zaključnim pjesmama „Imaš sebe“ i „Poslije slavlja“.

Mihael Plantak, alumni zagrebačke Muzičke akademije, ove je godine u okviru etikete Intek Musica izdao svoj četvrti studijski album na kojemu u cijelosti potpisuje i produkciju. Neke od pjesama na ovom albumu bile su mu, kako kaže, u glavi čak dvanaest godina te je stoga i ponosan što ih je konačno uspio snimiti i objaviti. S radiofoničnim zvukom mekog rocka na tragu laganijeg Three Days Gracea i Nickelbacka, Mihael je svakako zaslužio svoje mjesto na ovogodišnjoj top listi domaćih izdanja.

Na istome mjestu je i Vinko Ergotić, poznat iz bendova Heroina i Nellcote, svojim se prvim solo albumom "San na uzici" pod pseudonimom Zimizelen našao također na početku našeg ovogodišnjeg odbrojavanja. Album se ističe "psihodeličnim noir folkom", odiše indie atmosferom, no izbjegava klišeje koje bi mu pojedinci mogli pripisivati. Jer, Ergotićev vokal prati kompleksne teksture, stvarajući slojevitu glazbenu tapiseriju koja je topla, razigrana i ponekad prijeteća. Toni Matošin na našim stranicama ovaj album opisuje „hermetičnim u jeziku, ali otvorenim i opuštenim u cjelini, pridonoseći bogatoj i pažljivo tkanoj zvučnoj slici“.

22. Mile Kekin: „Nježno đonom“ (Menart)

Mili Kekinu s njegovim dobro poznatim glazbenim životopisom zaista ne treba uvodna riječ kojom bi ga se predstavilo. Karijeru je izgradio na beskompromisnim, duhovitim i socijalno kritičkim punkerskim pjesmama kao frontman danas kultnog (ali nažalost nepostojećeg) benda Hladno Pivo. Na početku svoje samostalne karijere zaplovio je dijametralno suprotnim, mirnijim vodama, a s novim, drugim poglavljem kojega je ispisao ovim albumom na mahove ipak pokazuje da je u njemu ostalo još malo onog njegovog humorističnog narativa iz nekih ranijih godina. Album je zvukom drugačiji od njegovog prethodnika te je više kao neki „come back“ na tragu Kekinovog glazbenog promišljanja unazad desetak godina u okviru Hladnog piva.

21. Bluzy Threesome: „The Unknown Road“ (Dirty Old Label)

Na ovogodišnjoj top listi svoje mjesto zaslužio je još jedan diskografski debitant. Bluzy Threesome, kompaktni sisački kvartet koji je ove godine u okviru etikete Dirty Old Labela objavio svoj prvi album „The Unknown Road“. Kao što i samo ime benda kaže, riječ je o jednom moćnom blues rock zdanju kojemu ne manjka ni rašpa, ni fenomenalnih solaža na gitari, kao ni melodijskih bas dionica i čvrstog ritma na bubnju. Bluzy Threesome čine Antonija Kihalić (vokal), Juran Strmecky (gitara), Augustin Dovrančić (bas) i Branko Badanjak (bubnjevi), a njihov prvijenac kod slušatelja budi asocijacije na stare rock klasike - Janis Joplin, ZZ Top, Cream i slične velikane. Njihovu kvalitetu potvrđuje činjenica da su kao osvajači CBC-a (Croatian Blues Challenge) 2020. dogurali čak do polufinala prestižnog International Blues Challengea koji se održava u Memphisu. „The Unknown Road“ ovome je bendu utabao put prema autorskom stvaralaštvu za koje se iskreno nadamo da će trajati još dugo.

20. Hoodooleen: „Live And Alone“ (Samostalno)

Hoodooleen, pravog imena Robert James Hudulin, rođen je u Australiji, ali korijeni mu potječu s otoka Korčule. Pošto se na otok svojih predaka vratio kao dječak, svoje glazbeno obrazovanje stekao je u Splitu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Album je snimio u sisačkoj Rafinerijskoj dvorani nakon potresa 2020. godine, u jednom od rijetkih prostora koje tada nije uništila prirodna katastrofa. Hoodooleen je odabrao minimalistički pristup, kombinirajući vokal i klavir te tako stvorio toplu, intimnu atmosferu. Album je podijelio u tri bloka, sa smjelim prijelazima između pjesama te predstavio gradaciju različitih raspoloženja. "Live and Alone" ističe Hoodooleenovu sposobnost prijenosa emocija i spontanost kojom stvara dojmljivu glazbenu cjelinu, dok mu klavirski aranžmani otkrivaju sklonost i utjecaj prema klasičnoj glazbi. Hoodooleen uspješno spaja modernu, popularnu glazbu s elementima jazza, bluesa i filmske glazbe te tako postiže skladnu cjelinu prepunu himničkih trenutaka i varijacija raznih zvukovnih boja klavira. "Live and Alone" je pravo emotivno postignuće s izraženim glazbenim vještinama koja istovremeno pruža istinski užitak glazbeniku i publici.

19. Brkovi: „Krvava novčanica“ (LAA)

Brkovi su tijekom prošle godine s 41 odsviranim koncertom ostvarili svoju potpunu koncertnu afirmaciju i svakako nadoknadili vrijeme ne nastupanja tijekom pandemije. Uključili su u njih i turneju "Novo (ne)normalno" koja je osim regije obuhvatila i Njemačku, Češku i Kanadu. "Krvava novčanica" donosi njihov sasvim nov materijal i novu postavu benda koju sada čine Igor Paspalj i Alen Vlajnić umjesto gitarista Žorža i Prasca. Album u dobro poznatome stilu Brkova kombinira punk, rock, metal riffove s humorističnom tekstovima Shamsa 69 koji su prikladni za kompozicije lak(š)ih nota. Pjesme im kritiziraju društvo, promiču 'kafanski život' te duhovito komentiraju glazbenu scenu u stilu "Više ni pankeri ne slušaju pank". Posljednja trećina albuma zrači optimizmom i ritmovima pod utjecajem reggaea. Kvalitetna produkcija Brkove je dodatno približila statusu klasika te im omogućila značajan uspjeh na glazbenim streaming servisima, a u konačnici i 19. mjesto na našoj ovogodišnjoj ljestvici.

18. The Splitters: „Role filmova“ (Croatia Records)

Novi album mladih splitskih glazbenika ističe se radiofonijom koja u ovom slučaju ne isključuje kvalitetu. Splittersi inače izbjegavaju stereotipni dalmatinski pop te se umjesto toga približavaju utjecaju Beatlesa, Kings of Leona, Nene Belana, Jure Stublića i sličnih, ali pritom zadržavaju vlastitu kreativnost i originalnost. Đorđe Škarica je u svojoj recenziji na našem portalu naglasio širok raspon utjecaja koji se mogu osjetiti na albumu, od „floydovskih“ gitara i „moody-bluesovskih“ melodija do pozitivnih tragova Kings of Leon. Posebno je izdvojio "Role Filmova" kao „raskošno melodioznu, apsolutno radiofoničnu i poticajnu pjesmu“, kojom bend može zatvarati svoje nastupe. Splittersi su s pjesmom „Lost And Found“ ove godine nastupili i na Dori, ali su i oni, nažalost, ostali uskraćeni za daljnji nastup na Eurosongu.

17. Sunnysiders: „27 stitches“ (Dancing Bear)

Sunnysiders su prvi hrvatski polufinalisti gore navedenog američkog IBC-a. Tri godine nakon „The Bridges“, izdanja koji je osvojio pohvale i na međunarodnoj razini, predstavili su novi album „27 stitches“. Snimali su ga i miksali u suradnji s Mikijem Noplingom i Arnaudom Bascunanom i to u pariškom Studiju 180. Album je tematski obradio psihološke ožiljke prouzročene globalnom situacijom vezanom uz nedavno okončanu pandemiju, a Sunnysidersi su uoči snimanja svoje redove pojačali gitaristom Lukom Banićem, bubnjarem Mihom Vlakom i multiinstrumentalistom Tomijem Novakom. Osim navedenih glazbenika na ovome su albumu gostovali i Davorin Bogović, Mario Huljev, Jakša Kriletić Jordes, Vedran Križan, Vedran Dakić, Hari Klarica, Šime Glavina, Luka Lazar, Stipan Kujundžić, Gogo Zujić i Jadran Vušković. Svatko od njih ugradio je svoje niti i dao doprinos tkanju konačnoga zvuka ovoga izdanja.

16. Nina Romić: „Jezero“ (Aquarius Records)

Kantautorica Nina Romić ove nam je godine predstavila svoj peti album pod nazivom "Jezero". Radi se ponovno o jednom radiofoničnom, no ujedno i konceptualnom albumu koji pomiče granice kantautorskog rocka. Svoj je album opisala kao „kolekciju pjesama koje predstavljaju dijalog između nje same i verzije sebe koja je bila prisutna dok su se pjesme rađale“. Osnovu njenog pratećega benda čine Nina na akustičnoj gitari i Jelena Galić, kontrabasistica koja ujedno svira mandolinu i glockenspiel. Aranžmane su potpisale zajedno. Iako su na njemu prisutni i drugi glazbenici, Romić i Galić su svojim vokalnim izvedbama i instrumentima dominirale u realizaciji ovoga albuma. Na njemu su pjesme koje su ispjevane u drugom licu jednine pa se tako stvara dojam razgovora između pjevačice i njezinog drugog ja. Korištenjem ove forme, Nina Romić propituje samu sebe, daje upute, ali ujedno i stvara intimni dijalog sa slušateljem što album čini istovremeno osobnim ali i pristupačnim. Pjesme na albumu su obradile teme poput unutarnjeg mira, pronalaska trenutaka spokoja u vrludanjima života te pozivaju na promišljanje o vlastitim doživljajima. Nina Romić ovim je izdanjem zaronila u svoj unutarnji svijet i stvorila glazbu koja je potaknula i slušatelje na introspekciju te blisku povezanost s vlastitim emocijama.

15. IDEM: „poyy“ (Samostalno)

Nakon zajedničkog glasovanja naša redakcija odlučila je da Antun Aleksa, dugogodišnji član bendova kao što su Porto Morto i Trophy Jump koji je član kolektiva Jeboton Ansambl svojim albumom zauzme 15. mjesto ovogodišnje top liste najboljih domaćih izdanja. Album, kojega je IDEM objavio u svibnju 2023. godine, osvojio je pozitivan odjek na glazbenoj sceni i bio promoviran na raznim festivalima i koncertima tijekom ljeta. Darko Hribarić ovaj album opisuje kao topao, ljubak i nježan, a popratnu priču iza njegovog nastanka obogatio je pozitivnim tonom, riječima zahvalnosti i blagonaklonošću. Pjesme na albumu variraju od poletnih pop-punk tonova do primjesa psihodelije, čiste akustike i drugih glazbenih utjecaja. Prvijenac Antuna Alekse opisan je kao izvrstan iskorak na glazbenu mapu i posveta bezbrižnoj mladosti, a pozitivna energija koju album širi pronašla je lako put do svoje publike.

14. Pomelo Chess Society: „En Passant“ (Samostalno)

Ovaj instrumentalni šah-math rock trio iz Rijeke čine trojica (šahista): Leo Marohnić na gitari, Vedran Medanić na basu i Ivan Polonij na bubnjevima. Svojim djelovanjem Pomelo Chess Society uspješno pomiče granice žanrova te istovremeno istražuje puteve za koje mnogi nisu ni pretpostavljali da ih je moguće utabati. „En Passant“, inače naziv za šahovski potez kojim igrač jede protivničkog pješaka onako dok pored njega prolazi, prirodni je nastavak prethodnika, njihovoga bezimenog prvijenca. Krase ga eksplozivne, energične, dinamički bogate instrumentalne skladbe sa zvukom žestokih riffova i post-rock gitarističkih dionica, obogaćene čvrstim ritmovima i melodijskim basom. Svaki član Pomemalo Chess Society izvrsni je glazbenik koji kompoziciji udahnjuje jedinstvenu dimenziju. Dečki su nas zaintrigirali i zaslužili četrnaesto mjesto na ovogodišnjoj top listi. Sada su ponovno na potezu i s veseljem ćemo pratiti kako će ga odigrati.

13. Po' Metra Crijeva: „Boškarin IV“ (No Profit Recordings)

Po' Metra Crijeva, predvodnici „ča-metala“ iz Istre, ove su godine objavili svoj novi album "Boškarin IV". Već sam naziv albuma upućuje na to da je bend ostao dosljedan svom prepoznatljivom glazbenom izričaju u kojem kombinira elemente (ča)metala s istarskom kulturom, sopilama, legendama i mitovima. Boškarin, istarska pasmina goveda, simbol je snage i autohtonosti ovoga prostora što je bend uspješno pretočio u svoj studijski uradak. Album su najavili pjesmom "Čižićka rapsodija", koja govori o lokalnom turističkom djelatniku s mračnim tajnama. Drugi singl, "Prokjeti Pust", povezan je s karnevalom i tradicijom spaljivanja Pusta, dok pjesma "Miha Zvonačar" istražuje čudan odnos prema zvončarstvu. U suštini, pjesme na albumu nam donose likove iz legendi, priča i mitova te se ujedno dotiču i nekih društveno-političkih tema poput lokal patriotizma. "Boškarin IV" ocijenjen je kao jedan od najboljih metal albuma objavljenih u Lijepoj našoj ove godine, a naš Bruno Ćurko u njemu osjeća utjecaje Francija Blaškovića & Gori Ussi Winnetoua, kao i Slayera i punka.

12. Bang Bang: „Kino i Kokice“ (Croatia Records)

Svojim novim, trećim po redu albumom opuštajućeg naziva „Kino i Kokice“, zagrebački pop-rock sastav Bang Bang ponovno je u sebi svojstvenome stilu oduševio fanove. Njegovi gitaristički retro riffovi u novim aranžmanima suvremenoga, zapadnjačkog popa s kombinacijom jasnih i pristupačnih tekstova koje su ukrasile vokalne dionice Lare Antić i ovoga su se puta pokazali kao dobar recept za uspjeh. Budući da bend preferira biti diskografski aktivan te stoga redovito objavljuje po nekoliko singlova godišnje, polovicu ovoga albuma (pjesme „Nadrealizam, „Bolje sutra“, „Do kosti“, „Terapija“ i „Striptease“) imali smo već prilike ranije čuti. Ali pokazalo se da Bang Bang zaokružuje cjelinu tek kada je na to posve spreman. Na albumu je deset pjesama u čijoj su realizaciji sudjelovali i gosti Baby Dooks i Alka Vuica. Maja Knepr-Šegina je na našem portalu ovaj album ocijenila kao svjetlu točku domaće scene, naročito u kontekstu suvremenih glazbenih trendova.

11. Plesač Sporog Stepa: „Sunčana Strana Mjeseca 1“ (Aquarius Records)

Mladen Max Juričić javnosti je svakako poznat po svojem dugogodišnjem glazbenom doprinosu na domaćoj sceni. Tijekom duge glazbene karijere dao je kreativni obol bendovima kao što su Film, Le Cinema, Ljetno Kino, Šo!Mazgoon, Gegovi Picigin Bend i supergrupi Vještice. Ove je godine u sklopu svog autorskog projekta Plesač Sporog Stepa realizirao i prvi studijski album optimističnog naslova: „Sunčana Strana Mjeseca 1“. Riječ je o dubokom, emotivnom iskustvu koje predstavlja ne samo glazbenu simfoniju već i jedan svojevrsni obiteljski portret budući da su u stvaranju ovoga albuma sudjelovali njegov sin Rok i kći Katarina. Pjesme na albumu su priče o životu koje je Max ispričao svojoj djeci, pri čemu im je dodao dodatnu dubinu samom glazbom. Stihovi obuhvaćaju čitavu lepezu tematika koja se proteže od pozitivnih emocija ljubavi do izazova starije dobi. Originalnost i umjetnička vrijednost ovoga izdanja donijela je Maxu i 11. mjesto na našoj ovogodišnjoj listi.

10. Pips, Chips & Videoclips – „Vesna“ (LAA)

Legendarna grupa Pips, Chips & Videoclips konačno je početkom posljednjeg kvartala ove godine objavila svoj dugoočekivani album. Album „Vesna“ sadrži osam pjesama koje obilježava moderni disco-jazz s elementima ska i synth popa. Tekstualno, Dubravko Ivaniš Ripper nikad ne promašuje smisao svojim fantastičnim stihovima, jer kroz njih provlači dobro nam poznat narativ kojega podebljava ironijom i humorom. Produkcija albuma je izvrsna, a na njemu možemo čuti pitke i poetične, tek povremeno pomalo psihodelične primjese unutar kojih se ponekad slušatelju inteligentno podvali i poneki „autotune“ koji postaje neizbježan na današnjim pop ljestvicama. Sve to odjenulo je Pipse u jedno novo ruho. Ivan Dukić u svojem je osvrtu na našem portalu „Vesnu“ opisao kao „kvalitetnu zbirku osam novih pjesama Pipsa, Chipsa & Videoclipsa i to svježega, novog zvuka, koji možda i neće osvojiti na prvo slušanje“. Ali, pridodao je, „odmah ćete osjetiti topli dah izvrsne produkcije koji prožima cijeli ovaj raznolik, ali opet ujednačen materijal u kojemu uz nekoliko potencijalnih disko-hitova („Većinom“, „Pariz“ i „SSND“) pravu pozornost plijene upravo one ostale pjesme koje se kao vezivno tkivo nalaze između njih. Stoga, ne sudite o ovome albumu na prvu, jer ga treba slušati što pažljivije. Samo i isključivo na taj način „Vesna“ će polako ući u srca svoje publike.“

9. Mašinko: „Pozovite rapsode“ (Dostava zvuka)

O Mašinku vjerojatno svi znaju da je punk rock sastav iz Zagreba koji je s nekoliko samostalnih albuma („Mašinko“, 2010. i „Svugdje je doma ali lijepo je najljepše“, 2014.) te jednim zajedničkim („Majmun godine“ s Debelim precjednikom) vrlo brzo postao jedan od vodećih bendova hrvatske i regionalne punk rock scene. Na svojem bandcampu jednom su napisali: „Ima nas sedam, sviramo punk, super smo i upravo smo ti ubili planove da ovo kopipejstaš umjesto da napišeš najavu.“ Stoga ćemo, kako ih ne bismo razočarali i ovom prilikom poslušati njihov savjet. Ove su nam godine s albumom naslova „Pozovite rapsode“ (kojega su objavili čak i na vinilu pod etiketom Dostave zvuka i Dirty Old Label) ponudili 14 novih pjesama od kojih su dvije („Sitne duše” i ”Pozovite rapsode”) već ranije objavljene kao singlovi. I dalje su energični, pjevnih i himničnih refrena te izuzetno kvalitetnih tekstova pa su kao takvi svakako omiljen bend mlađih (studentskih) generacija. U zbirci novih pjesama koje energijom podsjećaju na Hladno pivo u najranijoj fazi (a pomalo i na strane Oi! Punk bendove te one Celtic Irish punka) može se pronaći i poneka nježnija pjesma. I dalje su im tekstovi dobri, obojeni nešto tamnijim tonovima u skladu s vremenom u kojemu živimo, a njihova visoka pozicija na ovoj ljestvici dokazala je ne samo kvalitetu ovoga albuma već i opću usmjerenost redakcije prema punk-rock vodama.

8. Debeli Precjednik: „Atomac“ (Dostava zvuka)

Osječki bend Debeli precjednik ili Fat Prezident ove je godine obilježio tridesetu godišnjicu postojanja te u sklopu slavlja objavio i svoj novi studijski album koji je otisnut i na vinilu. Na albumu se nalazi dvanaest novih pjesama, a nositelji albuma su svakako hitovi „Nema me“ i „Legica“. O albumu je Ivan Dukić napisao: „Debeli Precjednik se u odnosu na ranija izdanja svirački, izvođački i autorski kvalitetno i iskustveno dodatno zaokružio, podebljao i profilirao. Na 'Atomcu' je niz vrhunskih pjesama koje će Debeli Precjednik nesumnjivo kvalitetno ukomponirati u svoj stariji repertoar te tako još više uveseljavati svoju koncertnu publiku“. Budući su neke pjesme na hrvatskom, a većina na engleskom jeziku, Fat Prezident si je ovako otvorio prostor za izlazak na međunarodno tržište. I u tom smjeru im želimo mnogo uspjeha, jer su ga svakako zaslužili.

7. Zadruga: „Live at Boogaloo“ (Croatia Records)

Svojih trideset godina zagorski pankeri iz grupe Zadruga obilježili su izvrsnim dvostruki koncertnim CD-om s Blu-rayom. Na njemu su dokumentirali koncert u Boogaloou kojega su održali 18. prosinca 2021. te kroz dvadeset i pet pjesama žestoko protrčali kroz svoju sveukupnu karijeru koju su obilježila tri studijska albuma krcata sada već pravim punk-rock evergreenima. Uz osnovnu postavu koju čine Krešimir Končevski (vokal), Krunoslav Dobričević (gitara, vokal), Nikola Herceg (bas girata, vokal) i Ivica Dajak (bubnjevi) na koncertu su ugostili i specijalne goste: Tomislava Vukelića-Tomfu, Davora Viduku, Gojka Tomljanovića, Marija Blaića, Darka Klarića te Miroslava i Tihomira Ciglenečkog. Uz svoje, Zadruga je odsvirala i dvije pjesme Kawasaki 3P-a, a na koncertnom albumu možemo čuti i jednu zanimljivu pjesmu „Sadako“ njihove predgrupe D.O.O. koja bi, nastavi li s radom, mogla biti iznenađenje u nekom od sljedećih razdoblja. Svoj nastup odsvirali su žestoko u vrijeme dok su koncertna događanja zbog Covida bila rijetkost tako da je na koncertu Krešo duhovito rekao da će ovdje prošiti novi soj virusa „rock and rolla“. Na temu jubilarnog Zadruginog izdanja u svom osvrtu Ivan Dukić je napisao: „Bio je to svakako nezaboravan koncert za mnoge, a nakon ovog objavljivanja dvostrukog kompakt diska s blue-rayem neće se više doživljaji prenositi usmenom predajom. Sada je ovaj nastup postao pravi povijesni dokument, oda počasti bendu koji je tijekom tri desetljeća postojanja usadio zdrav duh punka i rokenrola u mnoge generacije.“

6. Mangroove i Jazz orkestar HRT-a: „Nešto veće od nas“ (Aquarius Records)

Na visokoj šestoj poziciji ljestvice naše redakcije svoje je mjesto našla i jedna pop-jazz kombinacija - grupa Mangroove i Jazz orkestar HRT-a. Grupa Mangroove koju predvodi Toni Starešinić sa svojom suprugom Željkom Veverec prema ocjeni Mladena Lončara-Mikea „sofisticirani je pop-proizvod po mjeri kolektivnog ukusa“. Osvrt na ovaj album Mike je završio zahvalom u kojoj je napisao: „Hvala ovim divnim talentiranim ljudima i već više nego dokazanim glazbenicima na prilici za još jedan... pa, nazovimo to baš tako – hvalospjev! 'Srce' je, lakše nego Željka u 'Laka sam', nahranilo svoj krvotok do te mjere da – opet s lakoćom – nosi naljepnicu remek-djela. Posve malog, gotovo samozatajnog, onog koji svoju reputaciju nije izgradilo na velikim ambicijama ili teškim arsenalom, već radošću i ljepotom muziciranja i pjevanja. Baš iz – srca.“

5. Chasing Nord – „Last Rain on Earth“ (Dallas Records)

Chasing Nord ove je godine obilježio desetu godišnjicu djelovanja. Doduše, do 2020. godine znali smo ih isključivo pod imenom Nord, no ako računamo da je to isti bend možemo reći da su nakon prvijenca „Play Restart” (2017.) ove godine objavili „Last Rain On Earth“, svoj drugi album po redu. Za to su izgleda čekali svoj prvi okrugli rođendan. Premda su albumu prethodili singlovi „Sonic Heart“ i „I Feel You (The New Version)“ koje znamo još od prošle godine, a potom i „Ænd Now“, glavni nositelj albuma najvjerojatnije je upravo njegova naslovna pjesma. Album kombinira žestoki zvuk s nešto čišćim primjesama elektro-popa, a o samome albumu Bruno Ćurko je na stranicama našeg portala zaključio da je „sasvim solidan album na globalnoj razini“ te da je Chasing Nord „još jedan konkurentan metal bend iz Hrvatske“.

4. Vojko V: „Dvojko“ (Croatia Records)

Vojko Vrućina, hrvatski reper, tekstopisac, skladatelj i glazbeni producent iz Splita, poznatiji kao Vojko V, osvojio je visoko četvrto mjesto naše ljestvice. Nakon svojega prvog albuma „Vojko“ (2018.) ove je godine konačno objavio i drugi album, duhovitoga naziva - „Dvojko“. S obzirom da je pauzu između dva albuma popunjavao objavljivanjem ponekoga singla, na novome su albumu od 14 pjesama čak pet njih od ranije poznate. U svojim se tekstovima osim vrhunske zafrkancije, album dotiče i mnogih zanimljivih tema, a po mišljenju našeg recenzenta Darka Hribarića najveću pozornost zaslužuje upravo pjesma „Tour Life” koja govori o životu na turneji kroz par godina Vojkovih koncertnih gostovanja.

3. M. O. R. T.: „Samo hrabro i bezveze!“ (Samostalno)

Ove je godine sinjska grupa M. O. R. T. objavila jedan vrlo zanimljiv album. Prvi im je to album na hrvatskome jeziku od “Tužne kocke” (2016.). Tako je ovaj beskompromisni autorski punk-blues band žestokog zvuka i živih nastupa kojega čine John, Zvrk, Mile i Kikos svojih dva desetljeća postojanja uspio u 2023. godinu uknjižiti još jedan biser u svojoj nisci bisera. Na albumu se nalazi jedanaest odličnih, novih pjesama koje kao i obično pozornost plijene svojom žestinom, progresivom i dobrim, duhovitim tekstovima. Album su predstavili i s nekoliko zanimljivih spotova: „Imam sve“ (režija: Nevio Smajić i Mario Borščak), „Svijet se sužava“ (režija: Bojan Koštić) i „Mamuran“ (režija: Marina Uzelac). Istinska ljepota ovoga albuma jest u tome što su sve pjesme, svaka na svoj način zanimljive, a M. O. R. T. je dokazao da njihov talent definitivno nije prolazan već je trajna vrijednost. Novim je albumom M. O. R. T. svakako učvrstio svoju poziciju na domaćoj sceni te ćemo s nestrpljenjem pratiti njihove nove diskografske poteze kao i nove žive nastupe.

2. Goran Bare i Majke: „Live at Dom sportova, Zagreb 12.11.2022.“ (Croatia Records)

Prema mišljenju redakcije SoundGuardiana na drugom mjestu ovogodišnje ljestvice nalazi se koncertni album Majki „Live at Dom sportova 12. 11. 2022.“ Prilika je to da usput spomenemo da će iduće godine Majke obilježiti četrdeset godina postojanja. Premda je ovaj bend tijekom svoje duge karijere prošao kroz razna turbulentna razdoblja i različite postave u globalu gledano ostavili su do sada iza sebe čitav niz legendarnih albuma koji u posljednje vrijeme doživljavaju i svoja vinilna izdanja. Na ovogodišnjem koncertnom albumu nalazi se dvadeset pjesama koje u stvari daju presjek njihove čitave karijere i to u kvalitetnim, novim aranžmanima. U osvrtu na stranicama našeg portala Ivan Dukić je napisao: „Sigurno će nekom obožavatelju na ovome albumu nedostajati poneka od dragih pjesama posebno iz rane faze ovoga benda i to je sasvim normalno, jer nemoguće je svima ugoditi. Ali, ruku na srce, Goran Bare s Majkama ovim je live albumom skladno zaokružio još jedno intenzivno razdoblje nastupanja diljem Hrvatske te trajno dokumentirao uistinu fantastično izdanje svog pratećega benda.“ Ovome bismo mogli pridodati da su svojim nedavnim koncertom u Areni dokazali da su momentalno u još boljoj kondiciji. Upravo stoga s nestrpljenjem očekujemo njihov novi studijski album na kojemu se pripremaju intenzivno raditi početkom nadolazeće godine.

1. Jelusick – „Follow the Blind Man“ (Aquarius Records)

Na samom vrhu naše redakcijske ljestvice nalazi se album „Follow the Blind Man“ Dine Jelusića. Svi znamo da je Dino još kao dječak pokazao talent kojega je svojom upornošću izgradio do svjetskih razmjera. Juniorski predstavnik Hrvatske na Euroviziji 2003., danas je jedan od mentora hrvatskoga The Voicea. O samom albumu „Follow the Blind Man“ Mladen Lončar-Mike napisao je da je Jelusick originalan i da nije bend koji nekoga oponaša te je naveo da je to najvažnije, jer samo tako mogu opstati na sceni koja nudi impresivan broj i to respektabilnih izvođača, a o samom albumu je napisao da nam nudi „brdo rasturačine, raspaljive hard i HM svirke“ te da „ovdje nema filozofije, nema izmotavanja, već se od prve do zadnje note praši toliko snažno, energično i dinamično da mnogi neće vjerovati da su to naši dečki“. Svoj je osvrt zaključio: „'Follow The Blind Man' tipičan je punokrvan hard, HM rock album koji u sebi nosi svu onu punokrvnu poruku nekada i mojih hard rock i HM favorita“.

***

I tako smo na neki način stigli i do kraja ove diskografske godine. Premda je u njoj bilo uistinu mnogo novih izdanja, treba spomenuti da je ova godina obilježila i kraj zabrane održavanja koncerata zbog pandemije koronavirusa. Mnogi izvođači željni su ponovnog povezivanja sa svojom publikom i to kroz prenatrpane klubove i sportske dvorane pa su stoga u svoje prioritete uvrstili upravo koncertne nastupe. Tako žele ovjekovječiti atmosferu i izvedbu u okolnostima koje glazbenici najviše vole. Godina je bila plodna, a iduće se godine nadamo a i željno očekujemo još više raznovrsnih i kvalitetnih studijskih izdanja.