Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

chris 0

Smrt Chrisa Cornella odjeknula je poput bombe u cijelom svijetu. Šok je bio još veći kada je objavljeno da je izvršio samoubojstvo vješanjem, metodom koja je bila najraširenija u predindustrijskim i ruralnim područjima, ali je još uvijek učestala zbog relativne jednostavnosti, posebno u zatvorima gdje nisu dostupna druga sredstva. Nebrojeni glazbenici svirali su u njegovu čast, društvene mreže i mediji su eksplodirali, reakcije stizale s različitih strana. Sudbina je tako htjela da je baš u ovaj petak, dva dana nakon njegove smrti, u zagrebačkom Bikers Beer Factoryju bila grungerska večer, pa je bend Singles izvrsnom obradom „Black Hole Sun“ pred punim klubom odao posljednji pozdrav Cornellu.

Ovdje mi nije namjera pisati o Cornellovoj biografiji, to je već odradio Filip Katić1, nego se malo osvrnuti na sam fenomen suicida u kontekstu njegove smrti. Samo u SAD-u godišnje si oduzme život nekoliko desetaka tisuća ljudi. Stopa suicida je u stalnom porastu, posebno među pedesetgodišnjacima. I, u pravilu, nikoga nije briga, osim bližnjih i stručnjaka koji se bave ovim ozbiljnim problemom. Svijet nastavlja dalje kao da se ništa nije dogodilo. Tu i tamo se dogodi pokoji kratkotrajni trzaj („glitch“) kao u slučaju samoubojstva slavnog redatelja Tonyja Scotta koji se bacio s mosta u Los Angelesu. No, Cornellovo samoubojstvo pogodilo je gotovo sve. Na prvi pogled, imao je sve. Bio je istinski autentična individua, beskrajno talentiran, vlasnik jednog od najmoćnijih i najposebnijih vokala ikada, uspješnu karijeru, ugled, novac, slavu, obitelj, izgled. Pa, ipak, odbacio je cjelokupno postojanje jednim brutalnim činom i ostavio nas da se s jedne strane suočimo sa zagonetkom zbog čega je to napravio, a s druge strane da pogledamo u lice vlastitog života i prolaznosti.

chris 4

Cornell si je presudio u proljeće. Uz ljeto, to je vrijeme kada se počini najviše suicida. Statistike pokazuju da si u vrijeme blagdana, praznika i nekih značajnih događaja najmanje ljudi oduzme život, pa psiholozi pretpostavljaju da je razlog tome okupljanje ljudi i osjećaj pripadanja zajednici ili grupama. U tome ide i prilog službena izjava Cornellove žene Vicky da je došao kući za Majčin dan kako bi proveo vrijeme s obitelji te da su planirali nekakav odmor za Dan sjećanja (Memorial Day).

Vrlo je zanimljiva i činjenica da toksikološki nalazi u pravilu pokazuju da su gotovo svi, velika većina samoubojica u trenucima prije samog čina bili potpuno trijezni, bez ikakvih supstanci poput alkohola koje bi cirkulirale tijelom. Jedno od objašnjenja tog fenomena psiholozi nalaze u tome da je za samoubojstvo potreban visok stupanj koncentriranosti, bistrine i volje. Suprotno popularnom mitu da su samoubojice kukavice, slabe osobe, sebične i impulzivne, vodeći američki ekspert za problem samoubojstva dr. Thomas Joiner tvrdi da je ono što je svima njima zajedničko u trenucima prije samog čina nevjerojatna neustrašivost, odlučnost, koncentriranost i fokusiranost kakva je potrebna za pijanistički koncert2. Potreban je iznimno visok stupanj neustrašivosti da bi se usprkos evolucijski duboko usađenom strahu od smrti oduzelo vlastiti život.

Treba svakako pričekati toksikološke testove, međutim na osnovi riječi njegove žene a i bihevioralnih indikatora samog Cornella na koncertu Soundgardena u Detroitu prije samoubojstva, čini se da je bio pod utjecajem neke supstance, najvjerojatnije lijeka protiv anksioznosti Ativana koji se povezuje s tendencijom prema paranoidnim i suicidalnim mislima ako se uzme više od dopuštenog. Snimku koncerta iz Detroita je teško gledati (snimku koncerta pogledaj niže u tekstu, op.ur.), Cornell se očito čini drugačiji, pod utjecajem lijeka a možda i neke ilegalne supstance. Ostavlja dojam usporenosti, slabosti, pa ga se može vidjeti kako lagano tetura i nerijetko gubi kontrolu nad glasom.

chris 2

Ipak, bilo bi površno svesti uzrok samoubojstva na zloupotrebu određenih legalnih ili nelegalnih supstanci. Problem je puno dublji i teži. Poznato je da je Cornell odavno patio od depresije koja je postala njegova druga narav. Bio je sklon izolaciji, provodio puno vremena u samoći i introspekciji te znao upadati u vrlo mračna mentalna stanja. Prema njegovim riječima, čak i u vrijeme kada je Soundgarden bio na vrhuncu slave, nitko u bendu nije bio posebno sretan i zadovoljan, a kada se bend raspao zapao je u period teške depresije i alkoholizma, za vrijeme kojega  je znao uopće ne jesti3.

Svjestan ozbiljnosti situacije, promijenio je sve što je mogao u svom životu, prošao odvikavanje od alkohola, pronašao novu ljubav u Vicky i povratio životnu energiju. No, potpuno neočekivanim samoubojstvom postalo je očito da je period sreće imao svoje vremenske granice. Samim time što je koristio anksiolitik jasno je da s njim nešto nije bilo uredu i da mentalne probleme nije srezao u korijenu. Za pretpostaviti je da je barem u zadnje vrijeme imao suicidalne misli, a vjerojatno je i isplanirao samoubojstvo budući da psiholozi ukazuju na neimpulzivnost, tj. nespontanost samoubojica. To se slaže i s vrlo žestokim, punkerskim govorom prije pjesme „My Wave“ na posljednjem koncertu u Detroitu:

Izvest ćemo pjesmu koja je na neki način o toleranciji, pod uvjetom da mi nitko ne govori što trebam raditi, da nam nitko ne govori što trebamo raditi. Svatko može činiti što god želi. Ne tiče me se. To uključuje da možete paliti jebene križeve na svom travnjaku, boli me kurac, možete zapaliti svoju kuću. Koga briga? Mene nije. Sve dok vatra ne uhvati nečiju drugu kuću.


Snimka posljednjeg koncerta grupe Soundgarden, Detroit - 17.5.2017.

Je li već tada znao da će si oduzeti život nemoguće je znati, ali ovaj govor svakako u svjetlu događaja simbolički upućuje na to da je razmišljao i imao želju za samoubostvom. Što ga je točno motiviralo na taj čin? Također, nemoguće znati sa sigurnošću jer nemamo uvid u njegov tijek misli. Jer je bio nezadovoljan starenjem? Potajno opet potpao pod utjecaj alkohola ili neke druge supstance? Jer je bio zasićen svime u životu budući da je imao sve, osim ciljeva koji bi ga pogonili i motivirali? Ili je možda poput Tonyja Scotta koji se liječio od raka saznao da je bolestan?

Dr. Joiner tvrdi da je kriva percepcija samoubojice etiketirati kao sebične osobe, čemu kao razlog pridaje vrlo malu stopu suicida među psihopatima. Dapače, oni koji posjeduju želju za samoubojstvom, s jedne strane osjećaju da su uteg, tj. posjeduju krivu percepciju da bi ljudi oko njih bili sretniji da ih nema, a s druge strane osjećaju usamljenost, društvenu isključenost i nepripadanje.

Interesantna je i činjenica da se Cornell pod utjecajem žene Vicky preobratio s katoličanstva na pravoslavlje. Stoga je vjerojatno bio upoznat s raširenim kršćanskim vjerovanjem o samoubojstvu kao kršenju „prirodnog zakona“, smrtnom grijehu koji pojedinu dušu odvodi u pakao. Osim u iznimnim situacijama, Pravoslavna crkva čak, u pravilu, odbija kršćanski pogreb samoubojicama. To govori da su Cornellova želja za smrću i neustrašivost bile toliko jake da su nadvladale njegova metafizička vjerovanja.

chris 3

Iako postoje različiti pokušaji, s etičkog gledišta ovakav tip samoubojstva teško je braniti. U antičkom se Rimu onima koji bi počinili suicid vješanjem uskraćivao pogreb jer se poimao kao posebno sramotan čin a samoubojice se i u suvremenom svijetu još uvijek etiketira. Tehnički gledano, Sokrat je bio primoran izvršiti samoubojstvo ispijanjem otrova, međutim ni Platon ni on nisu zagovarali etičku opravdanost samoubojstva (osim u iznimnim situacijama kao u Sokratovu slučaju), tek to da je potrebno pripremati se za smrt filozofirajući, odnosno nastojati mišljenjem dosegnuti apsolutnu istinu, vječne ideje. Koju god teoriju uzeli, pored možda moralnog egoizma i libertarijanske etike, čini se da je takav čin duboko nemoralan jer ga nije moguće univerzalizirati, nanosi veliku bol najbližima i lišava pojedinca moguće sreće u budućnosti. Čak je Albert Camus, za kojega je samobojstvo u kontekstu apsurdnosti egzistencije, odsustva krajnje svrhovitosti i Boga bilo jedino ozbiljno filozofsko pitanje, optimistično smatrao da je potrebno pružiti otpor, dati smisao vlastitom životu i boriti se poput apsurdnog junaka Sizifa koji je osuđen na vječno, pakleno i bezuspješno kotrljanje stijene do vrha planine.

Cornell je nažalost pokleknuo pred teretom vlastite sudbine, postao je romantični egzistencijalni junak koji je potonuo u čisti nihilizam te tako svoje stvaralaštvo i ostavštinu obojao tragičnim tonovima. Poetizirao je vlastiti život i od njega učinio tragično umjetničko djelo. Kao takav ostat će upamćen kao općenito jedan od najvećih i najintrigantnijih umjetnika koji su kročili Zemljom.


1 http://www.soundguardian.com/chris-cornell-1964-2017-napustla-nas-je-ikona-grungea-i-90-ih
2 Vidi Thomas E. Joiner, „Why Do People Die By Suicide“, https://www.youtube.com/watch?v=DESRIZtUIT4 i Thomas E. Joiner, „Myths About Suicide“, https://www.youtube.com/watch?v=-EKve7ZsGxE&t=738s.
3 Mike Zimmerman, „What Chris Cornell Told Me About His Depression Years Before His Suicide“, http://www.menshealth.com/guy-wisdom/chris-cornell-death-depression-suicide-interview; Gene Stout, „As a Paris restaurateur and family man, life is now good for Audioslave rocker“, http://www.seattlepi.com/ae/music/article/As-a-Paris-restaurateur-and-family-man-life-is-1201602.php.