Kompilacija

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

knjige

Kao vaš omiljeni glazbeni portal, nismo mogli odoljeti a da za ovo vrijeme darivanja, uz prigodne godišnje glazbene top-liste, ne sastavimo bar mali popis prijedloga za dobru knjigu ispod vašeg božićnog drvca. Naravno, kako i spada, glazba je opet glavna nit vodilja, a za ovu se prigodu, kako nam je ipak prvi put, nismo ograničavali samo na tekuću godinu, već sežemo čak i u prošlo tisućljeće!

Nemojte nam zamjeriti i vjerojatni izostanak nekog od vaših favorita, jer ovo je ipak jedan trenutni, osobni prijedlog, baš zbog obilja dobrog štiva podebljan i nekim alternativnim prijedlozima. Napominjemo također da smo se pri odabiru koncentrirali na izdanja dostupna na hrvatskom jeziku.

Pa, da ne duljimo, slijedi izbor knjiga poredanih prema objavi u Hrvatskoj, od najnovije do najstarije...

"Born to Run – Autobiografija" – Bruce Springsteen, Profil, 2016.

Na stranicama "Bornborn to run to Run" ne otkriva nam se neki novi Springsteen, još manje mitski Boss – to je bez uljepšavanja onaj isti lik kojeg smo zavoljeli kroz nezaboravne pjesme, kroz predan rad i energiju kojom ta predanost isijava, kojem smo naučili vjerovati kad god se oglasi ili kad napiše novi važni stih. Sva ona proturječja koja smo vezivali uz njega i ranije tu su u punoj živosti svojih korijena i razloga, samo ćemo ih manje gledati kao proturječja, a više kao autentičnu sliku iskrenog umjetnika koji poznaje svoja ljudska ograničenja i sebedarje stavlja iznad sebeljublja. Zato je on i kruti tradicionalist i gorljivi liberal, zato je rock-megazvijezda koja nikad nije probala droge, a čak je i alkohol bio rijedak. Zato je rušitelj svih brzopoteznih i često marketinški osmišljenih stereotipa o svijetu rocka. Bossovo pripovijedanje najjasniji je pogled iznutra, pisan perom pokajnika i ponosnoga umjetnika, ponizne osobe i potpisnika velike, važne diskografije, čovjeka bolno svjesnog svoje nesavršenosti, ali i s makar donekle jasnim pogledom na svoja uporišta, na temelje koji ga drže baš kao što su ga desetljećima ranije iznijeli na svjetlo pozornice da svijetu podari svoje svjedočanstvo.

Kad je Springsteen u pitanju, sasvim lijepo će poslužiti i biografija iz pera Davea Marsha, "Dva srca" (Menart, 2011.), koja iz bliskog, prijateljskog prikrajka promatra i analizira život i karijeru ovog izuzetnog glazbenika.

"Brod u boci – Pjesme i šansone" – Arsen Dedić, Rock Portal, 2016.

brod u bociJoš jedan odnedavno preminuli glazbeni velikan, naš Arsen, u jednom i Cohen i Dylan i po mnogočemu nijedan od njih, uvijek bliži nekim "renesansnijim" pojavnostima, "klasičnijim" ladicama, ali bez rezerve veliki, neugasivi autorski glas, ostaje možda najveći među glazbenicima i književnicima kad je Hrvatska u pitanju. A na ovim stranicama, ponovno objavljenim ove godine na izmaku, nalazimo početne riječi te duge, bogate kajdanke. "Brod u boci" je izvorno objavljena 1971. pod uredničkom palicom Zvonimira Goloba, da bi od tada doživjela brojna izdanja, bar do 1988. Od te pak godine do, evo, ove 2016. nastupila je stanka sada napokon prekinuta, da može i novijim generacijama dati na uvid prvu fazu pjesničkog stvaralaštva šibenskog poete i glazbenika.

Kao alternativa pod drvcem poslužit će i bilo koja druga dostupna Arsenova zbirka, poput "Službena duša – (p)ogledi" (Tribina jutro poezije, 2006.), "Kapi za oči" (Profil, 2012.), "Zabranjena knjiga" (AGM, 2004.) ili pak studiozna "Zajedno, ali sam ili tako je govorio Arsen Dedić" publicista i novinara Mladena Pavkovića (Matica Hrvatska, 2015.).

"Tek djeca – Autobiografija rock-pjesnikinje" – Patti Smith, Šareni dućan, 2011.

tek djeca"Tek djeca", podnaslovljena "Autobiografija rock-pjesnikinje", prati život legendarne Patti Smith kroz šezdesete i sedamdesete s koncentracijom na odnos s konceptualnim umjetnikom i fotografom Robertom Mapplethorpeom, kojeg je od samog upoznavanja držala (i on nju) srodnom dušom. Otkako ju je, kao frišku, mladu Njujorčanku, spasio od nemoralne ponude neimenovanog pisca znanstvene fantastike, hipersenzibilni umjetnik njezina je stalna potpora, baš kao ona njemu; njihov odnos prolazi praktički kroz sve faze, od ispitivačkog divljenja, preko ljubavničkog, sustanarskog, kolegijalnog do sudbinski prijateljskog dok se snalaze kako znaju i umiju na ulicama gutajućeg New Yorka. Njihove bojazni i nadanja doživljavaju metamorfoze, potvrde i sudaranja sa zidovima u pažljivom Pattinom pripovijedanju prepunom istančana osjećaja za detalj. Takvoj točnosti i pažljivom sastavljanju mozaika znatno su pridonijeli njezini dnevnici koje je, kako sama priznaje, vodila sve to vrijeme i kojima smo, praktički, dužni za ovu dojmljivu kroniku jednog odnosa, života pa, u određenom opsegu, i vremena. U svom tom traganju i dokumentaristički nepikantnom opisu tih raskrižja i putova, Patti ne napušta osjećaj trajne prisutnosti duha, onog neimenovanog, ali poniznog dijela sebe koji ju je čuvao i očuvao u vrlo turbulentnom, nemilosrdnom i namjerno zbunjujućem okruženju New Yorka na raskoraku od naivne kulture cvijeća do protopunk implozija. Da, uspjeh je dočekao i Mapplethorpe, ali po daleko skupljoj cijeni. Dok je ona pipala svoje pozive, on je lutao po stazama ekstrema bez oružja na tom putu; dok je ona htjela čuvati toplinu srodnosti duša, on je otkrivao homoseksualnost; dok je ona molila za njegovo ozdravljenje, on se bavio okultnim; dok je ona rađala djecu, on je umirao i umro od AIDS-a… No, njezina pedantna posvećenost njihovom bratsko-sestrinskom umjetničkom odnosu nadilazi sve te različitosti i lekcije. Bez da to imenuje riječju ni mišlju, ona je jednostavno poslušno slijedila svoj poziv. Zato i ova knjiga na ovom popisu, bez predložene alternative.

"Poetika Nicka Cavea i biblijski motivi" – Davor Kristić, Modernist nakladništvo, 2011.

poetika nicka caveaNamjerno – vrlo namjerno – nisam ovu knjigu dodao tek kao alternativu Caveovim zbirkama ili romanima koje ćete pronaći malo niže. Davor Kristić je u "Poetici Nicka Cavea i biblijskim motivima", naime, detaljno proanalizirao Caveovo bavljenje duhovnošću i religijom, odnosno, kršćanstvom, ulazeći bez fanovske nekritičnosti u sve pore jednog od najuvjerljivijih rukopisa rock-scene zadnjih desetljeća. O svojim motivima pritom sam Kristić piše: "Većina ljubitelja glazbe Nicka Cavea i njegove poetike ne zna mnogo o Bibliji. Premda prihvaćen kao jedan od najznačajnijih pjesnika alternativnoga kulturnog kruga u vremenima '80-ih i '90-ih, paradoksalno je kako je istodobno tom generacijskom okruženju ostalo nepoznato potpuno značenje i sadržaj nekih od Caveovih tekstova. Jednako tako ne postoji ni jedna knjiga o Caveu koja bi podrobnije i opširnije pokušala potpunije analizirati biblijske reference u njegovoj poetici koje se pojavljuju na svakome od njegovih albuma, a rijetki su eseji koji razmatraju navedenu temu". Pa, evo prilike da zagrabite dublje od klišejiziranih pristupa stapanjima i srazovima duhovnog i svjetovnog, religijskog i tjelesnog te se iz drugog kuta upoznate sa stvaralaštvom čovjeka kojeg već dugo pratimo, a kojeg je nedavna smrt maloljetnog sina odvela na nove staze, nepredvidljive i mračne, načete maestralnim albumom "Skeleton Tree".

"Knjiga milosrđa" – Leonard Cohen, Vuković & Runjić, 2010.

knjiga milosrdjaOve nas je godine napustio, ali je iza sebe ostavio glazbeni i književni opus iz kojega će još dugo nadahnuće crpiti baštinici po peru. U "Knjizi milosrđa", svojoj najponiznijoj i najkontemplativnijoj zbirci pjesama, Leonard Cohen stihove je uvezao u formu starozavjetnih psalama, tematizirajući čežnju, odricanje i traženje. Molitvu. Jezikom blagim i poniznim, a istovremeno i samouvjerenim i konkretnim, on plete svoja pitanja, priča male priče, šapuće molitve odvojene poluvidljivim upitnicima. Jer, koliko se netko na tom svojevrsnom početku duhovnih sublimacija uopće može smatrati dostojnim bacati (i sebi i drugima) zaokružene izjave o samoj srži vjere? Čovjek toliko upoznat s baštinom židovstva, kršćanstva i budizma, odrana gonjen najbezobzirnijim predatorima iskonske čežnje, itekako je bio svjestan intimnosti koliko i hipersenzibilne univerzalnosti vjere i njezinih polipa na tijelu duhovnog. Zato "Knjiga milosrđa" i jest tiho grebanje pojedinca na koljenima, ponizni glas koji traži odgovore, ali ih ne očekuje u svojoj skromnosti. Jer, nema odgovora, nema ni naznake kakvog prozirnog proroštva ili jeftinog propovijedanja, nema biserja ni blata. Ovo je veliki autor na golim koljenima; uplašen, da, ali i otvoren unutarnjem miru do kojeg vodi samo put poniznosti i skromnosti, empatije i velikodušnosti te, naravno, pomirenja s Bogom.

Alternativa pod drvcem ovdje može dobiti i podužu listu, pa nećete mnogo pogriješiti ako se umjesto "Knjige milosrđa" odlučite za donekle srodnu zbirku "Knjiga čežnje" (VBZ, 2007.), kultni roman "Divni gubitnici" (Šareni dućan, 2011.) ili pak raskošni lanjski izbor iz bogatog pjesničkog opusa, "Lijek za ljubav – Izbor iz poezije, 1956.-2006." (Vuković & Runjić, 2015.), a više nego dobar izbor bit će i biografija "Raznoliki stavovi" (Naklada Ljevak, 2010.), koju je napisao Ira B. Nadel.

"Kronike (prvi dio)" – Bob Dylan, Algoritam, 2006.

kronikeNije bila potrebna Nobelova nagrada da nam dokaže kako je stvaralaštvo Boba Dylana mnogo više od puke kantautorske priče, ali svakako je apsolutno zaslužena i važna da uzdrma ustaljene, počesto snobistične ili elitistične obrasce razmišljanja i shvaćanja pjesničke riječi. Da Dylan može i više od "puke" artikulacije glasova više generacija i poetike koja sažima putove i stranputice čovjekova (umjetničkog) poziva i u kičmu mu utisnute Čežnje, pokazao je prvim dijelom svoje (verzije) autobiografije – "Kronike" su ispisane rukopisom i zanosom pravog majstora pera (ili tipkovnice, ako ćemo biti moderniji), poput rasnog romana i minucioznih zapisa istovremeno. Rascjepkan i nelinearan, kako se od Dylana valjda i moglo/trebalo očekivati, a kristalno jasan i podatan za čitanje, ovaj prvi dio planiranog serijala (nakon ovoliko godina od prvog izdanja, a bez naznaka o izlasku nastavka, nezahvalno je govoriti ili nagađati o ukupnom broju) jedno je od najljepših i najmoćnijih (auto)biografskih dostignuća iz svijeta rocka i popularne kulture i to ne vrijedi samo za Dylanove obožavatelje.

A ako vam ni to nije dovoljno, možda će vam kao alternativa poslužiti i odlična biografija "Tko je taj čovjek? – U potrazi za pravim Bobom Dylanom" (Menart, 2013.) iz pera Davida Daltona.

"Čovjek zvan Cash – život, ljubav i vjera jedne američke legende" – Steve Turner, Šareni dućan, 2006.

covjek zvan cashJohnny Cash se takvim činio još za života, ali danas je uistinu mitska figura. Ne samo countryja, kako ga se najčešće etiketira, pa ni, ako bismo htjeli biti još pošteniji, samo americane, već rocka uopće. Čovjek takvoga glasa i stasa, značaja i utjecaja, karizme i samosvojnosti, života i životne filozofije nije ni mogao ostati tek žanrovska pojavnost, tim više što je te granice odavno probio i razbio golom snagom iskaza. Njegov životni i umjetnički put bio je sve samo ne lak, ali na svim svojim posrtajima i padovima gradio je svoj poziv i sebe kao čovjeka. Baš čovjeka iznad svega, pa ne čudi što se ova biografija upravo tako zove. Ekonomičnim stilom Steve Turner je ispričao priču kakva na trenutke ledi krv u žilama, na trenutke nas rasplače, na trenutke raduje i nasmijava, a cjelinom ostavlja u dubokom poštovanju prema čovjeku koji u jednoj osobi utjelovljuje istinskog vjernika i zalutalog grešnika, zvijezdu i Božjega slugu, iskrenog domoljuba i čovjeka bez granica, glas većine i osobni vapaj... Ovo je štivo idealno za čitanje baš u ovo doba godine i zato mu, kad je Cash u pitanju, ne nudim alternativu, ali soundtrack mu je zato više nego bogat i širok (osobni mig: albumi iz serije "American Recordings" sa samoga kraja karijere i životnoga puta).

"King Ink" / "King Ink II" – Nick Cave, Šareni dućan, 2004./1997.

king ink 1king ink 2U ove dvije knjižice – kod nas objavljene kronološki obrnutim redom – skupljeni su tekstovi svih Caveovih pjesama od najranijih dana Boys Next Door i The Birthday Party do prijelomnog albuma opusa s The Bad Seeds, "The Boatman's Call", uz poneki kraći prozni komad i esej, poput "I tijelo postade riječ" i "Tajni život ljubavne pjesme". "Kink Ink" je u svoja dva sveska tako najautentičniji ulazak u nestalan, stalno izmičući svijet duhovnosti i religioznosti jedne od ikona svjetske alternativne scene, riznica riječi pisanih rukom autora koji je proveo cijeli svoj stvaralački vijek u traženju Božjega lica, istovremeno ga odgurujući iz samo njemu jasnih razloga i poriva. U hrvatskom prijevodu pjesme možda gube na neposrednosti, ali ako se posvetite samim tim riječima ili ih uparite s originalnim tekstovima s omota albuma, dobit ćete jasniju sliku o svemu onome što Cave jest, kao i o onome što nije, a što ste možda mislili da jest.

Kao alternativu za božićni dar u ovom slučaju mogu toplo preporučiti Caveov prvi roman, "I magarica ugleda anđela" (Šareni dućan, 1999.), alegoričnu, biblijskom simbolikom natopljenu priču pisanu na tragu takvih velikana kao što su William Faulkner i Flannery O' Connor.

IZVAN KONKURENCIJE: "Svako zrno pijeska – Albumi Boba Dylana, 1962.-2015." – Toni Matošin, Udruga Glazba, 2015.

svako zrno pijeskaNaravno, ne možemo ni ovom prigodom ne pohvaliti se jednim vlastitim knjiškim podvigom... Da, to je naša prije otprilike godinu dana objavljena zbirka recenzija "Svako zrno pijeska", u kojoj su skupljeni svi tekstovi našeg novinara Tonija Matošina o baš svim studijskim albumima najnovijeg književnog nobelovca, Boba Dylana, objavljenima do samog izdavanja knjige (dakle, ne uključuje ovogodišnji "Fallen Angels"), ali i o svim dosad izašlim naslovima iz već dugovječne edicije "The Bootleg Series". Kroz jedan osobni, kritičarski stav ovdje na jednom mjestu možete prošetati bogatim, dugim opusom čovjeka koji je spajao folk i rock, "nižu" i "višu" kulturu, svjetovno i duhovno, a u konačnici i glazbu i književnost. Neke zaključke možete pronaći u Matošinovoj knjizi, a neke ćete dotjerivati i sami; u svakom slučaju, ukupni dojmovi bit će više nego prikladni za ovo božićno i novogodišnje vrijeme.

BONUS PRIJEDLOG: "Hi-Fi" – Nick Horby, Celeber, 2000.
hi fiKao poseban, beletristički dodatak ovom popisu, svakako moram uključiti i ovaj već ostarjeli roman Nicka Horbyja, objavljen još 2000. i kod nas, jer teško mi se sjetiti toplije, dirljivije, pitkije i vedrije priče o ljubavi i pločama, o životu i glazbi, mladosti i onom što dolazi poslije nje. "Hi-Fi" je doživio i svoju ekranizaciju, ali daleko od toga da bi gledanje Frearsova filma moglo biti amnestija od čitanja ovakve glazbe od štiva. Vrijedi i za one koji su čitali i za one koji će to tek učiniti!

 

Što god odabrali, ugodno i poticajno čitanje uz glazbu želi vam vaš SoundGuardian!