Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2016
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Garage rock / Classic Rock
Dodano Petak, 25 Ožujak 2016
Žanr Rock
Length 37:44
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2016
Država Hrvatska
Etiketa Dancing Bear
Catalog Number DBCD 370
Edition details objavljeno: 21.3.2016.; produkcija: Jernej Kržič; snimano: 2015. u studijima
Tags Dancing Bear Zoran Čalić Band Jernej Kržič

Review

Povezivati Zorana Čalića i njegov glazbeni rukopis s Majkama i poetikom Baretova kultnog benda logično je i gotovo neizbježno, no, preslušavajući njegov prvi samostalni album, još friški i vrući "U moru i plamenu", imam osjećaj da je baš takve poveznice bolje izbjegavati. Ne zbog nekih razračunavanja među (opet) bivšim suradnicima, o kojima ionako mogu samo nagađati i stvarati nikom potrebne teorije, već upravo zbog samog Zoranovog rada, zbog ozračja u kojem su oživjele ove nove pjesme i pripadajući im rifovi i zbog svega što njihova inkarnacija na novom albumu može značiti za kajdanke koje će ovaj naš vrsni – jedan od najboljih, a svakako najzanimljivijih – gitarist tek popuniti. Jer, "U moru i plamenu" prije svega odiše novootkrivenim prostorom, ne u smislu osvajanja, koliko slobode kretanja; album koji lako diše i ne podnosi težinu, bilo da su u pitanju repovi kakve prošlosti, bilo da je riječ o samoj ambiciji svojih pjesama.

Ali, odmah se moram(o) vratiti na maloprijašnje etiketiranje Zorana Čalića kao gitarista. Naravno, on to iznad svega i jest, kao što je i već dokazani "meštar od muzike", ali ovdje se nužno promiče i u frontmena, odnosno, pjevača. I, na žalost, tu njegov novi album posrće. Srećom, ne da padne, ali svakako da zapne na prepreci koja se više ili manje očekivano pojavila pri ovakvom stvaralačkom pothvatu. No, u svom doživljaju Zoranova pjevanja nikako ne želim biti preoštar, a još manje zlonamjeran, jer upravo ono ozračje koje sam spomenuo u prethodnom odlomku amnestira dobar dio nedostataka cjeline. Da, vokal je ovdje uistinu najtanji dio priče, a čak mu ni produkcija nije pretjerano išla na ruku, iako se činilo da je podebljavanje vokalima ostatka ekipe dobrodošao premaz. Tako već nakon uvodne jednominutne distorzije ("Na početku"), kao proizašle iz radionice Neila Younga, "Ruku mi daj" prilično tankim, čak nespretnim refrenom oduzima glazbi mogućnost da se razmaše. I nije problem samo u vokalu, koliko u raskoraku pjevanja i sjajne gitarske podloge.

Ne će pomoći ni tekstovi koji su nastajali u suradnji s mladim zagrebačkim pjesnikom Sašom Orozom, jer se, iako, da se razumijemo, uopće nisu loši, stalno čini kao da zauzdavaju glazbu, odnosno, brižno oblikovane gitarske vrtloge i slapove, koji su nužno postali i ostali najjači aduti pjesama iz "mora i plamena". Slaganje vokala nije uspjelo dati prostora, već ga je, štoviše, oduzelo, pa pjevanje zvuči umorno, zauzdano na pola zamaha, gotovo oprečno vrlo dobroj, energičnoj svirci. To svjedoče i "Iz daljine (Pjesma svjetla)" i bluesom inficirana "Kako ostat čovjek", za koju mi je najviše žao što ta međuigra glasa i glazbe nije pogodila pravu frekvenciju. No, da ne pilim dalje istom pilom, glazba je na Čalićevom novom albumu besprijekoran segment. Od gitarista bi se očekivalo da će svoju svirku baciti u prvi plan i dati oduška u beskonačnim solažama i poigravanjima s melodijskim dionicama, ali tu se ovaj očiti veliki radnik pokazao pravim frontmenom i autorom, čak i kad to ide nauštrb završnoj slici. Jer, ništa na ovom albumu ne bježi, nema paradiranja sviračkim bravurama na štetu vokala i teksta, odnosno, strukture pjesme. Nema forsiranja ni rifa ni rime, ni sadržaja ni forme, i u tome je glavni adut vrlo ujednačena iako nedovoljno snažnog rock-albuma.

"U moru i plamenu" tako je, paradoksalno, žrtva vlastite skromnosti, no takva žrtva nikada nije za žaliti. Dapače, kroz pore ove zbirke Čalić je pokazao da je uistinu velik kao autor i kao glazbenik i da ga nema potrebe beskonačno vezivati uz Majke kao nužnu referencu. Njegovo čeprkanje po bluesu i countryju u nepokolebljivom, čvrstom rock ključu, dovoljno odvažno i dovoljno oprezno nosi njegov i samo njegov već prepoznatljiv potpis, kojeg pjesme poput "Sjaj u noći", "Iza zvijezda" ili "U moru i plamenu" ponosno nose. Ono što će za ovu priliku (morati) biti dovoljno entuzijazam je i taj duboki udah koji se osjeti pod površinom ovih pjesama: "U moru i plamenu" solidan je album koji trenutno nije imao u planu ići predaleko; možda za to objektivno nije imao snage, možda se tu tek ispipava teren, ali kako bilo, Zoran, skupa s Ivom Rimcom za bubnjevima, Jernejem Kržičem na basu i gitaristom Andražem Mazijem, itekako ima razloga za zadovoljstvo i prostora za nastavak udisanja punim plućima, a nije isključeno da će ove pjesme u svirkama koje zasigurno slijede dobiti novi život i punu afirmaciju.

Toni Matošin

Hits 1459

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42