Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Future

Bookmark

Data

Released Veljača 2012
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock / Blues / Folk / Children's Rock
Dodano Četvrtak, 17 Srpanj 2014
Žanr Pop
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2012
Država EU
Etiketa Voodoo Rhythm Records
Tags Die Zorros Blues Obrade Voodoo Rhythm Records Rock pop

Review

Trojicu švicarskih maskiranih osvetnika čine Beat-Man (Reverend Beat-Man, the Monsters) na bubnjevima i vokalu, Olifr.M.Guz (die Aeronauten, GUZ) na orguljama i vokalu te Patrick Abt (Bigger Club) na gitari, a okupili su se 2000. godine kao glazbena podrška pjesniku Pedru Lenzu i kazališnom redatelju Mattou Kaempfu. Transformaciju koja je uslijedila pokazali su na svom prvom albumu History Of Rock Vol. 7 (2002) otkrivši izvanredan talent za dekonstrukciju, što je zasigurno moralo razveseliti tada još živućeg francuskog filozofa Jacquesa Derridu koji je postao američki intelektualni „superstar“. Na toj su povijesnoj eksploatacijskoj kompilaciji s poštovanjem i pažnjom destruirali hitove poput „Summertime“, „Europa“, „Lady In Black“, „Stairway to Heaven“ itd. u ljigave i otrcane klasike van svoga vremena.

Paradoksalno svojoj franklinovsko-punkerskoj radnoj etici, koja se sastoji od izravnog odlaska u studio gdje razrade strukturu stvari unutar deset minuta te ju odmah potom snime, trebalo im je deset godina da izbace novi album. Future funkcionira savršeno, nastavljajući se na minimalističku, imbecilnu i infantilnu estetiku s prvog albuma. Teško je ne nasmijati se na lucidnu obradu pjesme „Rehab“, nedavno preminule talentirane alkoholičarke koja je poput Morrisonovog kometa proletila pokraj Zemlje. Osvetnici su svojom tupom oštricom oderali pjesmu Amy Winehouse skroz do njene esencije „No No No“, a zvuk sveli na primitivni garažni rock koji podsjeća na križanac prvog albuma The Black Keysa i Jack Nitzscheove kompozicije „The Last Race“.

Ako se još uvijek netko nekim slučajem pita zbog čega je Black Sabbath bio nekoliko koraka ispred svoga vremena onda je ironična retro obrada istoimene stvari u stilu rocka '60-ih i '70-ih prošlog stoljeća kakav su radili primjerice Arthur Brown i Atomic Rooster začinjen s rockabilly gitarskim riffovima odličan primjer. Osim toga zlokobni i okultni Ozzyevi tonovi, odsvirani iritantno visokim tonovima na klavijaturama, nikada nisu zvučali smješnije.

Formula: „pojednostavi, poglupi, filtriraj kroz surf/rockabilly/blues/country, a tekst, ako je već potreban, smanji na minimum“, je i s većinom obrada na ostatku albuma uglavnom ista, bilo da je primijenjena na klasik kao što je „Paint It Black“ Rolling Stonesa, „Taxman“ The Beatlesa, „Nights In White Satin“ The Moody Bluesa ili plačljivu baladu „Feelings“ Morrisa Alberta, koja iz dječje pjesmice preraste u mračni psihodelični rock. „Appero In Der Holle“ je modalni jazz instrumental pogonjen solažom na orguljama, kao da je ispao iz sredine „Light My Fire“ The Doorsa, a vrhunac kaosa dosegnuli su na ciničnom free-jazz lupanju u „Streets of Baltimore“.

Future je zarazno zabavan i humorističan grindhouse album, sastavljen od sedamnaest, što obrada, što originalnih autorskih stvari, i kao takav ne može biti savršeniji za svaku prigodu, od vjenčanja pa sve do sprovoda.

Ljubiša Prica

Hits 1313

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42