Poljubac je izdaja

Daleko od ikakvih poveznica s Lauferom čiji je gitarist nekad bio, Vava stvara nove vrste glazbe, nikako bliske masovnoj publici koja je njegov matični bend obožavala, a i sada veoma poštuje. Nakon nekoliko hvaljenih albuma, Vava se za novi album uhvatio poprilično bizarnog koncepta koji bi da se radi o izvođaču za šire mase izazvao poveći skandala.

 

No Vava u potpunosti briše komercijalni aspekt svoje glazbe te se isključivo instrumentalima posvetio obradi teme o biblijskom izdajniku Judi. Ipak, ne drži se onog što u Bibliji piše, nego se bazira na učenjima arapskog filozofa ad-Dimashqija koji tvrdi da Juda nije skončao samoubojstvom nakon što je vidio što je učinio. Naime, zbog iznimne fizičke sličnosti Juda je zamijenio Isusa na križu dok je sam Isuse pobjegao u Francusku te tamo imao i djecu.

 

I dok je Dan Brown na knjizi i filmu koja se također bazirala na ideji da je Isus imao djecu uzrokovao skandale i zaradio milijune, Vavi se to neće dogoditi. Album namijenjen najužem krugu ljubitelja glazbenih tvrdih koraka bi i tamo mogao dobiti mlak prijem.

 

Glazbene vinjete kojima Vava oslikava Judine dane jednostavno odlaze u preeksperimentalne i prekonceptualne vode da bi mogle biti shvatljive slušatelju. Prema naslovima pjesama se može zaključiti na koje se segmente koji kratki instrumentalni odlomak odnosi, no i dalje ta glazba ne može stajati sama za sebe. Vavina gitara je i dalje izvanredna no šaranjem po žanrovima i dodavanjem elektronike je nastao istinski kaos.

 

Nikad bliže Radioheadu i Bjork (iako prva dama avangardne glazbe i ne cijeni toliko gitaru) Vava radi grešku koju su Radiohead radili nakon Kid A, a Bjork, iako ju još nije učinila je naginjala da ju učini: da vlastitu glazbu razumije i može cijeniti samo on i više nitko drugi. I dok ovaj akutistični album na mahove poprima briljantne oblike, jasno je da ga više puta preslušavati može samo njegov autor.