Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Urban&4 & Zagrebačka filharmonija


Bookmark

Data

Released Srpanj 2019
Format Albumi
Vrsta Contemporary Singer/Songwriter / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 18 Srpanj 2019
Žanr Rock
Length 1:19:53
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2019
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6088003
Tags Croatia Records Urban & 4 Damir Urban

Review

Mišljenje da je "Žena dijete" jedan od najboljih i najznačajnijih albuma hrvatske diskografije njegujem još od njegova izlaska pred suton devedesetih, kad sam ga gutao u svom studentskom stanu u Dubrovniku, još pod dojmom sjajnog Urbanovog postlauferskog prvijenca "Otrovna kiša". Da će dvadeseti rođendan svoga najboljeg albuma ovaj osebujni riječki glazbenik obilježiti koncertom sa Zagrebačkom filharmonijom možda bi mi tada i bilo zamislivo (uostalom, tada sam već više nego ozareno padao na orkestrirane komade jednih Suede i Manic Street Preachers), ali da će se CD-snimka takvog konceta prodavati s Glorijom...

Dobro, nije mi namjera izrugivati se takvim distribucijsko-izdavačkim rješenjima, jer, uostalom, što god u vrijeme digitalnih platformi prodaje fizička izdanja albuma – nebitno bile u pitanju ploče ili CD-ovi – zavrjeđuje palac gore. Mogli bismo čak zaključiti da je u pitanju jedno skromno rješenje, što navodim u pozitivnom smislu te riječi. Jer, u pitanju je vrlo ambiociozan koncert, spoj glazbenih svjetova kakav lako može svoje aktere dovesti na vrlo skliski teren. No, kad je riječ o Damiru Urbanu, sumnji u ozbiljan pristup nije bilo mjesta. Koliko god, naime, ovaj osobeni, kreativno vrlo svojeglav glazbenik odavao tragove bespotrebnih manirizama kakvi su se u razdoblju nakon "Žena dijete" množili proporcionalno usporavanju diskografske aktivnosti, posrijedi je kreativni duh iskren prema onom što ga pokreće i gura naprijed, nevoljan da forsira ili da predugo inzistira na dobitnim, ali i već potrošenim kombinacijama.

Nastup sa Zagrebačkom filharmonijom, "Urbanizam", odigrao se početkom ljeta lani u Lisinskom, a aranžmane za orkestar Urban je mudro prepustio sigurnim rukama Ante Gele. Takvu ću odluku uvijek pozdraviti jer u načelu svjedoči respekt kojeg umjetnik njeguje, kako prema vlastitim pjesmama, tako i prema tuđim kompetencijama, dakle, stvaralačku poniznost nužnu za uistinu iskren kreativni proces. Za ovaj slavljenički koncert Urban je probrao pjesme iz praktički svih faza karijere, uključujući i Laufer s valjda nezaobilaznom "Moja voda", ali i "Svijet za nas" koju se pak zavukla u instrumentalnu, raskošnu "Uvertiru". Pritom se itekako osjeti impresioniranost tako golemim instrumentarijem, što se, kako su pjesme odmicale, kompenziralo izvođačkim žarom koji je nastao upravo kao produkt tih impresija, kao i, naravno, sjajnih pjesama.

Drugo je pitanje koliko su orkestracije uistinu novoga (i dobroga) donijele Urbanovim pjesmama. Primjerice, "Odlučio sam da te volim" djeluje kao da posrće pod utegom svih tih dodanih instrumenata, a i "Žena dijete" na trenutke djeluje izmrcvareno; no, zato "Samo..." u novom, raskošnom aranžmanu postiže posve novu dimenziju, još jednom dokazujući da je pravi briljant u pjesmarici kojoj pripada. "Black Tattoo" zvuči iznenađujuće moćno u novom ruhu (ne zato što je pjesma inače loša, već jer osobno nikad ne bih s njom igrao na kartu koja joj je ovdje dodijeljena, ali valjda su zato akteri ovog albuma glazbenici, a ja samo piskaralo koje pokušava o njihovu radu složiti nekoliko suvislih rečenica), što ne znači da se TBF-ovo "popunjavanje teksta" kao jedna od najbezveznijih rap-dionica hrvatske diskografije nije moglo izuzeti u takvom aranžmanu; "Mala truba" dobila je nadgradnju koja joj daje posve novu dinamiku i širinu; "Astronaut" je pak svoj himnički potencijal iskoristio da od svog zapravo intimističnog narativa načini glazbeno-poetsko čudo... I tako bih mogao nabrajati više ("Mjesto za mene", "Ruke") ili manje uspjele ("Sutra ćemo pričati", "Nebo") izvedbe, ali bitniji je konačni dojam, a on se svodi na malu proslavu glazbe, na ponizno dopuštenje da se autorska glazba izvuče iz svoje sigurne zone i oproba neku novu, manje očekivanu garderobu.

"Urban & 4 & Zagrebačka filharmonija" zato je u konačnici gotovo pa i logičan nastavak karijere čovjeka koji već dugo vremena uspješno pleše na samoj crti što razdvaja umjetnost od poze, kreativno ludilo od pretencioznosti, avanturizam od samodopadnosti. Jer, nisu haljine i piercing ono što od Urbana čini upečatljivog kreativca, već baš sama glazba, čak i kad se lomi u manirizmima, kao u središnjem dijelu postlauferovske faze. A ta glazba uvijek je svjedočila osobenost i "gorivo" svoga potpisnika; u orkestriranoj nadogradnji ona je samo zvonkije propjevala.

Inače, ne nebitno, album bi se nakon prodaje u paketu s Glorijom na tržištu trebao naći i u samostalnom, regularnom izdanju.

 

Toni Matošin

Hits 780
Mamut « Mamut Urban & 4 Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42