A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Diversion | 2:51 | ||||
2 | White Light, White Heat | 3:09 | ||||
3 | Immigrant Song | 2:15 | ||||
4 | One More Time | 3:06 | ||||
5 | Season of the Witch | 3:54 | ||||
6 | Search and Destroy | 3:13 | ||||
7 | This is Rock ‘N’ Roll | 2:18 | ||||
8 | My Generation | 3:05 | ||||
9 | You Wreck Me | 3:12 | ||||
10 | Rockin’ in the Free World | 3:34 | ||||
11 | We Will Rock You | 2:23 | ||||
12 | The Last Time | 3:12 |
Legendarna britanska punk grupa UK SUBS osnovana je davne 1976. i vjerojatno je pravo čudo što i dalje imaju energije i volje snimati albume i svirati istom žestinom i elanom kojim su to činili i prije 40-ak godina. Nastupali su u John Peel Sessions, bili predgrupa poznatih The Police, a Julien Temple je režirao kratak film „Punk Can Take It“ (1979.) u kojemu su bili glavne zvijezde. Premda su kronološki gledano bili među prvim pankerima, uvijek su bili u sjeni Sex Pistolsa i grupe The Clash. Ali im je posebnost bila to što su voljeli širiti zapadnjački punk-rock utjecaj u socijalističkoj istočnoj Europi ne libeći se nastupiti primjerice u Poljskoj 1982. godine kao prvi zapadnjački bend. U Hrvatskoj su svirali 1986. u kultnom zagrebačkom „Kulušiću“, a nakon toga su dolazili svakih par godina pa i u vrijeme rata (1991.). Zanimljivo je da je koncert iz zagrebačke „Jabuke“ iz 1993. objavljen je kao bonus CD na albumu „Normal Service Resumed“ (1994.)
Do sada su izdali 19 studijskih albuma od kojih su kritičari i publika najbolje prihvatili ona prva dva - „Another Kind Of Blues“ (1979.) i „Brand New Age“ (1980.). Posljednji album snimljen s autorskim pjesmama bio je „Ziezo“ koji je izišao ne tako davne 2016. te nemalo iznenadio svojom autorskom svježinom naglasivši činjenicu da punk definitivno nije mrtav. Nakon toga UK SUBS izdali su dva albuma u vinilnom i cd izdanju: „Subversions“ (2018.) i „Subversions II.“ (2019,) na kojima se nalaze prerade tuđih pjesama koje su odsvirali na njima svojstven način.
Od ova dva albuma obrada pjesama koje su po njima obilježile razvoj rock and rolla osobno me se više dojmio prvi. Naime, na drugom se nalazi nekoliko pjesama koje su mi pomalo nelogične i vjerojatno su uletjele kao potreba članova benda za eksperimentiranjem. Izbor pjesama na ovom drugom nije u potpunosti očekivan. Naime, povrh toga što ovdje možemo naći neizbježne Stoogese („Search & Destroy“) ili „Immigrant Song“ Led Zeppelina odnosno „My Generation“ grupe The Who, stvorio se ovdje i Velvetov „White Lighr White Heat“ pa čak i Donovanov „Seasons Of the Witch“. Možemo biti pozitivni pa gledati na to i kao na prednost albuma, jer tako krećemo u smjeru razbijanja monotonije. Produkcijski, pjesme su napravljene odlično i ujednačeno, odsvirane su žestoko ali istovremeno i melodijski, zvuk je pomalo sirov ili „prljav“ a istovremeno i razgovjetan, jer je svaki instrument lako razlučiv. Vokal Charlieja Harpera, jedine konstantne u postavi benda od samih početaka, pun je i dalje energije, tako da sve zajedno zvuči svježe i vrlo dobro. Ono što ga pomalo dijeli od odličnosti možda je tek sitan manjak kreativnosti u segmentima nekih obrađenih pjesama koje se i nisu pretjerano odmaknule od originala. Osim toga, izbor pjesama, pa i sama izvedba na albumu prethodniku mi se čini kvalitetniji.
Zaključimo, UK SUBS su napravili dva albuma isključivo za svoj i užitak najvjernijih sljedbenika kojih nesumnjivo itekako ima. Jer od albuma „Brand New Age“ u sklopu čije će turneje već 4. veljače nastupiti u zagrebačkom Boogaloou prošlo je dugih 40 godina. A osim nas pankera i rokera stare garde koji se veselimo oživljavanju starih uspomena (posebno izvedbi pjesme „Warhead“, svojevrsne punk himne) u nastupu će vjerojatno uživati i nove u međuvremenu stasale punk generacije.
Ivan Dukić