Review
Upakirana kao glazbeni suputnik istoimenom Netflixovom dokumentarcu o životu i radu Shanije Twain, "Not Just a Girl – The Highlights" zapravo je klasična kompilacija koja sabire ključne epizode blistavog glazbenog puta jedne od najuspješnijih country-pop ikona. Dokumentarac se pojavio lanjskog ljeta, očekivano priskrbivši pozornost publike kojoj se vlasnica tri uzastopna dijamantna albuma sa smjene milenija u zadnja dva desetljeća, spletom nepovoljnih okolnosti, obratila s tek jednim albumom, a zanatski korektno osmišljen i odrađen, pruža uvid u Shanijinu osobnost, silnice koje su je gonile da postane toliko popularna koliko i cijenjena glazbena ikona, kao i u sve ono što je pratilo taj put i diktiralo dinamiku i intenzitet rada. Kako je zadnja kompilacija best-of tipa boravkom na policama već dostigla punoljetnost, sve skupa se pokazalo pogodnim trenutkom za novu inventuru...
Što se, osobito pogledom na odabrane pjesme, vrlo brzo može učiniti ipak suvišnim, tek pukim marketinškim potezom. Naime, od kompilacije "Greatest Hits" iz 2004. Shania Twain izdala je tek jedan album, "Now" iz 2017., što se, s obzirom i na tanak materijal samog albuma, baš i ne čini dovoljnim dodatkom za novu glazbenu inventuru. To, uostalom, potvrđuje i uvrštenje tek jedne pjesme s tog albuma na "Not Just a Girl" (singl "Life's About to Be Good"), pa taj dojam nedokuhanosti donekle poboljšava tek pojava country-pop draguljčića "What Made You Say That" s eponimnog prvijenca iz 1993., koji je na prethodnoj kompilaciji potpuno zaobiđen u korist uspješnijih i dorađenijih nasljednika. Dakle, na ovom svojevrsnom soundtracku friškog Shanijinog dokumentarca, kojeg je, s obzirom na duge stvaralačke stanke i uzrokujuće im privatne, osobito zdravstvene tegobe, vjerojatno naprosto dugovala nemaloj vojsci vjernih obožavatelja, sve se opet svodi na podsjećanje na megahitove s jednako tako megauspješnih albuma "The Woman in Me", "Come on Over" i "Up!".
Naravno, da ipak sve ne ostane tako suhoparno, pobrinula se i jedna posve nova pjesma, štoviše, ujedno i najava novog albuma, "Queen of Me", koji bi trebao ugledati svjetlo dana tijekom ove godine. "Not Just a Girl" je dala i naslov samoj kompilaciji, ali je i pokazala da Shania Twain nastavlja grabiti sve slobodnije i šire u i inače (pre)široko područje popa, kojem je stremila praktički od početaka karijere. Country je ionako bio tek polazni okvir unutar kojeg je njezin talent tražio put da propupa u punom sjaju neograničen bilo kakvim žanrovskim odrednicama; prethodna dva (jedina ovomilenijska) albuma, usprkos upadljivo manjem broju istinski trajnih hitova, pokazali su da se Shania izborila za slobodni let (oslobodivši tako put i brojnim kolegicama, poput također megapopularne Taylor Swift), ali i da sada preostaje tek udobna plovidba u moru pop-konfekcije.
Tako će i "Not Just a Girl – The Highlights" poslužiti prije svega kao podsjetnik na trajnu svježinu (country)pop hitova koji su obilježili drugu polovicu devedesetih, poput "You're Still the One", "Man! I Feel Like a Woman!" ili "That Don't Impress Me Much" te s naslovnom pjesmom prije potvrditi da je najljepše stranice svoje kajdanke ovaj rukopis odavno ispisao nego što će uistinu zaintrigirati kad su u pitanju očekivanja od novih albuma. Vjerne fanove, kako to i obično biva, iz ov(akv)ih okvira i dojmova treba izuzeti.
Toni Matošin
